Page 37 - STAV broj 433 - 434
P. 37
svraćaju na Minu. Mi smo išli od naše nastam-
be jedno 150 m do jednog ograđenog i debelog
ozidanog stupa, koji se nalazio nasred puta.
Oko toga stupa se tiskala gomila hadžija. Sva-
ki pojedinac je gađao u kameni stup sa sitnim
kamenčićima sedam puta. Toga istoga jutra
kolju se kurbani u blizini Mine. Kako je već
bila zavladala nesnosna vrućina i kako je sunce
bilo vrlo pripeklo, mi se nijesmo usuđivali da
idemo na otvoreno polje, već smo dali našem
delilu po 53 rijala i zamolili ga da za svakog
od nas kupi po kurbana i da ih pokolje. Po-
slije klanja kurbana krenuli smo u Meku radi
obaveznog tavafa koji se vrši prvi dan bajrama.
Čim smo došli u Meku, krenuli smo prema
Haremi-šerifu. Kući delilovoj nijesmo navra-
tili. U krugu Haremi-šerifa uzeli smo abdest
i uputili se prema Kjabi. Kroz Haremi-šerif i
oko Kjabe ide se bosonog. Bilo je pred podne.
Vrućina je bila ogromna. Po nogama je pržio
usijani pijesak toliko da sam otskakao od ze-
mlje. Nešto je manje bilo usijano mramorno
kamenje kojim je bio popločan prostor oko
same Kjabe. Dok smo unišli u Haremi-šerif
islamskih zemalja i svojom svitom. Među tim se radovale tome što su nas vidjeli i što su primijetili smo neke ljude na ravnom krovu
gostima mi smo primijetili i bivšeg palestin- s nama razgovarali. Oni kažu da će moći o od Kjabe i jednoga koji se slobodno u jednoj
skog muftiju El-Huseina, koji je kod nas ostao nama pričati našim mnogobrojnim zemlja- korpi, obješenoj na konopu, kretao oko Kja-
u vrlo ružnim uspomenama radi pomaganja cima iseljenim u Tursku, koji su zabrinuti za be spuštajući se i dižući pomoću kolutova. Taj
organizacije Handžar-divizije za vrijeme oku- nas, jer od početka rata oni nemaju tačnih vi- čovjek u korpi otkopčavao je pokrivač s kojim
pacije”, navodi se u putopisu. jesti o nama. Turci kažu da su oni za nas bili je sva Kjaba bila zastrta. Ljudi na krovu skidali
Opisujući odlazak na Arefat, Ljubunčić zabrinuti kao za muslimanima, pa kad su od su stari pokrivač sa Kjabe i stavljali novi. Kad
je napisao: “Boravak na Arefatu ispunjen je nas čuli da kod nas postoje vjerske slobode smo došli do same Kjabe, primijetili smo da je
molitvom i pobožnošću, učenjem i pjevanjem i da se kod nas samo ne smije više koristiti stari pokrivač na mnogo mjesta već bio ošte-
ilahija i kasida, svečanim obilaskom okolnih vjera u političke protunarodne svrhe, oni su ćen. To su hadžije otkidale od njega komade
brda, naročito Džebeli-Rahmeta, za koje se se radovali i dizali ruke prema nebu, moleći da ih ponesu u svoja mjesta, pa da ih uokvi-
vjeruje da je na njeg sišao Adem pejgamber Boga za dug život Maršala Tita. Turci su se rene stave u mjesne džamije ili da s njima
iz dženeta. Na ovom brdu i sada imaju izvje- čudom čudili kada su čuli da se kod nas slo- pokrivaju mrtvace kada ih nose u tabutima.
sni ostaci od džamije za koju se priča da ju bodno može nositi fes i ahmedija, jer je kod Kada su razotkrili Kjabu, moglo se vidjeti da
je gradio Ibrahim pejgamber. Na ovom brdu njih to bilo strogo zabranjeno. Na Arefatu su je ona zidana od krupnih komada sivo-crnog
učio je hudbu naš pejgamber kad je izlazio Turci mnogo učili ezane; prosto je izgledalo kamenja koje liči na naš neuglađeni granit.
na Arefat. Na Arefatu se izmjenjuju posjete kao da se natječu ko će bolje da prouči ezan”. Takovog kamenja ima dosta u okolici Meke.
među hadžijama. Kako smo mi bili u najbli- Ljubunčić je detaljno opisao boravak na Poslije Zijareti-tavafa i izvršenog Saja hadžije
žem komšiluku sa nekim turskim hadžija- Muzdelifi, te odlazak na Minu prvog jutra stiču pravo da se šišaju, uređuju svoje brade,
ma, s njima smo se najviše družili, s njima Kurban-bajrama. da skinu ihrame i obuku svoja civilna odijela.
smo najviše vodili razgovore i fotografisali “Čim smo se smjestili, trebalo je da ide- Po završetku Saja mi smo svratili kod najbli-
se nekoliko puta. Turske hadžije mnogo su mo izvršiti jednu dužnost radi koje se hadžije žeg brice, koji je vani, pred radnjom, obavljao
šišanje hadžija. Pred večer smo ponovno došli
u našu nastambu na Mini, a iza večere povukli
smo se na ravni krov od kuće na spavanje. Dru-
gi dan bajrama ujutro bili smo kod kralja Ibni
Sauda na bajramskom prijemu. Za ovaj prijem
kralj ima svoj dvorac na Mini, koji se nalazi u
sastavu nekog vojnog logora. Za vrijeme ovog
bajramskog praznika kralj izlazi svake godine
u ovaj dvorac i prima delegacije hadžija svih
zemalja. (...) Došla je reda i na nas. Jedan od
oficira pozvao nas je i otpratio u jedan veliki
prizemni salon u kojem se obavljao prijem. U
jednom dijelu salona unaokolo uz zidove bile
su postavljene fotelje a u desnom ćošku u fo-
telji, postavljenoj sa kožom od leoparda, sje-
dio je kralj Ibni Saud. Kralj Ibni Saud je imao
na glavi maramu išaranu crvenim kockicama,
koju je pritiskivao zlatom izvezeni egal. Preko
ramena je imao prebačenu crnu feredžu koja
je bila optočena zlatnim širitima. Na sebi je
imao dugu prugastu svilenu anteriju koja je
sizala do tala. U drugom dijelu salona fotelje
STAV 23/6/2023 37