Page 38 - STAV broj 433 - 434

DRUŠTVO

svijeta, da bi zaboravio ovu tešku sramotu.
Poslije ovih riječi Ibni Saudovih, gosti su se
počeli rasipati, pa smo i mi napustili dvor i
uputili se nazad u svoju nastanbu na Mini”,
napisao je Ljubunčić.
Nakon toga opisuje posjetu guverneru
Hidžaza i Meke emira Fejsala, sina Ibni Sa-
udova, koji je bio ministar vanjskih poslova
u Ibni Saudovoj vladi. Ljubunčić opisuje Fej-
sala kao pretendenta na prijestolje, koji je bio
oženjen pastorkom nekog Ibrahim-bega ro-
dom iz Podgorice, a nastanjenog u Carigradu.
PRIJEM KOD BUDUĆEG KRALJA
“Doček je bio dostojanstven. Emir Fejsal je
sjeo s našim Reis-efendijom zajedno na jednu
dulju fotelju a mi ostali smo posjedali uokolo. U
razgovoru s nama osjetili smo da je Emir Fejsal
zadivljen ugledom naše zemlje i veličinom druga
Tita. On je hvalio položaj koji zauzima naša ze-
mlja u Ujedinjenim nacijama. Naročito je hvalio
junački stav naše zemlje u odnosu na informbirov-
su bile postavljene u redove. Kad smo mi uniš- govorio o tom sramotnom porazu i nastojao ske zemlje. Pitao nas je da li je sav narod jugoslo-
li u dvoranu već je bilo unutra preko stotine je da kod svih prisutnih Arapa izazove stid venski sa Titom složan u odnosu na Informbiro.
hadžija. Mi smo polako sa drugim gostima išli radi takvog poraza. Na koncu se obratio kra- Tom prilikom nam je govorio i o kandidaciji naše
preko salona i primicali se kralju Ibni Saudu lju Ibni Saudu i zamolio ga, da on založi svoj zemlje za člana Savjeta bezbjednosti. Rekao nam
i kad je došla reda na nas, poljubili smo ga u veliki ugled i autoritet, kojeg uživa u musli- je i to da se nada da će arapske zemlje glasati za
ruku. Poslije toga sa naročitom počasti bili manskom svijetu, da se ova sramota sapere sa ulazak Jugoslavije u Savjet bezbjednosti. Na po-
smo smješteni odmah do kralja Ibni Sauda arapskog obraza. Još u toku njegovog govora lasku smo zamolili Emira da nam pomogne, da
na najbližih pet fotelja sa kojih su podigli pri- o palestinskom pitanju Ibni Saud je pokuša- odmah krenemo iz Meke i da nam se omogući
je smještene hadžije, da bi ih nama ustupili. vao nekoliko puta da prekine govornika, ali da što prije odemo u Medinu, jer smo kod našeg
Tom prilikom držao je govor Ibni Saudu je- se govornik nije dao omesti. Kad je napokon delila osjećali tendenciju da nas još nekoliko dana
dan hodža, kako smo saznali iz Hadrulmau- uzeo riječ Ibni Saud, on je povišenim glasom, zadrži u Meki, iznoseći pred nas pretrpanost na
ta, iz Južne primorske Arabije. U tom govoru uzrujano govorio: da nema slobode bez borbe, putevima kojima je ogromni broj hadžija odlazio
on je opisivao položaj i stanje muslimana na da su palestinski Arapi mislili da će im neko iz Meke”, napisao je Ljubunčić.
čitavom svijetu. Naročito je podvukao da je badava na tanjiru darovati slobodu. Palestinski Ljubunčić zatim opisuje posljednju noć
vrlo težak položaj muslimana u Sovjetskom Arapi nisu se borili za svoju slobodu i zato su u Meki, šetnje mekanskim ulicama, susrete,
Savezu i u Bugarskoj. Zatim je u svom govo- i doživili ovaku sramotu. Zatim je Ibni Saud oproštajno sjelo s hadžijama i domaćinima,
ru prešao na palestinsko pitanje. On je poraz skoro plačnim glasom rekao, da se teško sti- te put za Džidu i odatle dalje za Medinu. Oko
Arapa u Palestini nazivao najvećem sramo- di radi onoga što se u Palestini dogodilo i 22 sata trajala je vožnja iz Džide u Medinu.
tom na arapskom obrazu. On je uzbuđeno da svaki dan moli Boga da ga uzme sa ovoga U nastavku putopisa Ljubunčić opisuje
povratak kući, te posebno naglašava susrete s
Bošnjacima iseljenicima u Tursku koji su ih
“Na Arefatu se izmjenjuju posjete među hadžijama. Kako smo mi u mnoštvu dočekivali u turskim gradovima,
doslovno opsjedali hotele u kojima su boravili.
bili u najbližem komšiluku sa nekim turskim hadžijama, s njima Ovo je samo dio putopisa Hasana Lju-
smo se najviše družili, s njima smo najviše vodili razgovore bunčića i bez obzira na njegovu ulogu, lič-
ni doprinos vjerskom životu u komunistič-
i fotografisali se nekoliko puta. Turske hadžije mnogo su se koj Jugoslaviji, koji se može posmatrati i u
radovale tome što su nas vidjeli i što su s nama razgovarali. negativnom i u pozitivnom svjetlu, njegov
putopis svjedok je jednog vremena, jednog
Oni kažu da će moći o nama pričati našim mnogobrojnim društvenog uređenja u kojem su muslimani,
Bošnjaci, morali praviti kompromise, prila-
zemljacima iseljenim u Tursku, koji su zabrinuti za nas, jer od gođavati se da održe vjeru živom.
Nakon ove prve delegacije hadžija iz Jugo-
početka rata oni nemaju tačnih vijesti o nama. Turci kažu da su slavije kasnije su delegacije postajale sve veće,
oni za nas bili zabrinuti kao za muslimanima, pa kad su od nas a pravila su bila sve manje stroga, dok napo-
čuli da kod nas postoje vjerske slobode i da se kod nas samo ne kon šezdesetih nije liberaliziran odlazak na
hadž. U pedesetim godinama prošlog stoljeća
smije više koristiti vjera u političke protunarodne svrhe, oni su komunističke vlasti hadž su gledale, a i samu
islamsku vjerski zajednicu, kao vanjskopoli-
se radovali i dizali ruke prema nebu, moleći Boga za dug život tičko sredstvo. No, nakon deset godina shvatili
Maršala Tita. Turci su se čudom čudili kada su čuli da se kod nas su da više nema potrebe za time da IVZ bude
produžena ruka ministarstva vanjskih poslova.
slobodno može nositi fes i ahmedija, jer je kod njih to bilo strogo Rezultati ipak nisu bili na nivou očekivanih,
zabranjeno. Na Arefatu su Turci mnogo učili ezane; prosto je nakon stotine posjeta arapskim zemljama, u
tom periodu zabilježena je samo jedna uzvrat-
izgledalo kao da se natječu ko će bolje da prouči ezan. na posjeta, velikog muftije iz Sirije. n

38 23/6/2023 STAV