Page 43 - STAV broj 437
P. 43
Noga mu je amputirana u Sarajevu to neki Turčin, tako smo mi zvali svakoga
nakon što je slučajno sam sebi pucao u čovjeka koji je nosio čalmu ili fes, a čalma
gležanj. Priča o njemu do tada je već do- u toga Turčina je bila od nešto zaprljanog
spjela do Beča, gdje se po njemu nazivaju zelenog platna. Jednu su mu nogu odreza-
neki začini, a oko 1879. objavljen je „sa- li u korijenu, pa je kraj njega bila drvena
vremeni senzacionalni roman“ pod naslo- štaka. Lice mu je odugačko, suho, žuto,
vom Hadži Loja i trebinjska crna sultani- po kom mu se prostrla prosijeda rijetka
ja, koji je, kako stoji u članku Standarda, brada. Jedno je oko zastro bijelom krpom,
vjerovatno zadovoljio tadašnju potrebu drugim je zurio nepomično na tle. Sjedio
za egzotiziranjem istočnjačkih avantura. je tu ne govoreći ništa, ne gledajući niko-
ga. Kad ga zapitaše treba li što, odvrati:
ROBIJA I IZGNANSTVO C’, ne pomaknuvši ni žilice na licu. Moj
Austrougarske okupacione vlasti poče- se djed sagne do mene, pa mi reče u po
le su 23. augusta 1878. hapsiti i na prijeki glasa: Gle, to ti je Hadži Lojo.
sud izvoditi Sarajlije za koje se smatralo Hadži Lojo je bio strah i trepet nas,
da su bile angažirane u oružanim borbama malih ljudi, koji smo se zajedno igrali. U
protiv okupacije. Među prvima uhapšen tim je zabavama uvijek netko bio Hadži
je sarajevski uglednik Muhamed Hadžija- Lojo. I sad ja vidim toga strašnoga čovjeka
maković, jedan od istaknutih vođa otpora. preda mnom bez noge i bez oka... Zatvo-
Kako piše Hamdija Kreševljaković u riše vagonska vrata, zazvoniše veilikim
svom radu Sarajevo u doba okupacije 1878., zvonom, za trubiše i zafićukaše, onda se
Hadžijamaković se sam predao kod Šehe- stavi vlak u gibanje, pa odvede strašno-
rije ćuprije i odatle je odveden u Konak. ga vođu bosanskih ustaša u česku tvrđu
Pri polasku se Hadžijamaković obukao Terezin. Ondje je odsjedio nekoliko go-
u najsvečanije odijelo i sa svojim se uku- dina. Pošto su ga pustili, otišao je neku-
ćanima oprostio. Bilo mu je 66 godina. da u Malu Aziju, gdje je umro početkom
Hadžijamaković je osudu na smrt saslu- devedesetih godina.“
šao sasvim mirno i nije niko mogao pri- U zatočeništvu je Hadži Lojo ostao pet
mijetiti na njemu da ga je imalo kosnula. godina. „Godine 1884. pomilovao ga je će-
Pod Goricom, gdje se od puta Saraje- sar. Stavljeno mu je na raspolaganje gdje
vo – Pofalići odvaja put za Velešiće, po- hoće da živi, samo ne u Bosni i Hercego-
gubljen je Hadžijamaković. U času kad vini. On je odabrao Hedžas, kuda ga opre-
su mu skinuli lisičine oteo je od jednog miše na državni trošak. U Trstu se sastao
časnika revolver i dva puta opalio, a od sa ženom i sinom, koje ovamo dopratiše
jednog vojnika bajonetu i izlomio je na iz Sarajeva. Umro je u Mekki 1887”, piše
komadiće. Sad je nastalo očajno hrvanje Kreševljaković dok Sarajevski list sedmog
između ovog junaka i austrijskih vojnika i augusta 1887. piše: „O Hadži Loji stigla je
tek u sami suton izvršena je smrtna osuda: pouzdana vijest u Sarajevo, da je nedavno
vojnici su ga izboli bajonetama. Pokopan umr’o u Smirni.“ Zabranjen mu je povratak
je u njivi preko puta stratišta. Sljedeći dan u Bosnu, ali je mogao birati mjesto borav-
odveli su iz mekteba kraj Begove džamije ka i otišao je u Meku. Tamo su ga navod-
hadži hafiz Sulejman-efendiju Kaukčića, no dočekali kao heroja. Njegov mlađi sin
imama iste džamije, i osudili na smrt. Ni Muhamed preselio se u Siriju, a supruga
on nije u istrazi ni u čemu zaostao za svo- Fatima i njena kćerka Ajša u Istanbul.
jim vjernim drugom Hadžijamakovićem. „U ponedjeljak na 8. o mj. ispratili smo
Strijeljan je na istom mjestu pod Goricom. naše hadžije, koji su ove godine krenuli na
Dana 27. septembra Salih Vilajeto- Mekju. Toga dana se je uzprkos u nepo-
vić, zvani Hadži Lojo, osuđen je na smrt voljnom vremenu iskupilo mlogo svijeta
vješanjem zbog „zločina protiv državne oko Ali-pašine džamije na dovu, a tako
vojne vlasti i javnog nasilja iznudom“. isto i na kolodvoru se bilo toliko svijeta
Međutim, Franz Joseph I suspendovao je iskupilo da nijesi mogo što se reče nogama
smrtnu kaznu. Umjesto toga, Hadži Lojo rasplest“, piše list Bošnjak 11. marta 1897.
je zatvoren u Theresienstadtu, gdje će ka- godine i, između ostalog, obavještava: „S
snije skončati Gavrilo Princip. ovijem hadžijama je otišla i žena umrlog
Milan Šenoa će 1938. godine u „Na- Hadži Loje, koja je bila prije dvije godine
pretkovom kalendaru“ objaviti kao crticu došla iz Mekje u Serajevo, te je sad opet
svoje sjećanje na susret sa zatočenim Hadži odputovala u Mekju, povedavši sa sobom
Lojom u Velikoj Gorici kraj Zagreba, gdje i jednu djevojku iz Sarajeva za svoga sina
je u to vrijeme živio sin Augusta Šenoe. H. Muhameda Loju, koji se sada u Mek-
Milan Šenoa, između ostalog, ovako opi- ji nalazi.“
suje susret sa zatočenim Hadži Lojom: Mnogo godina kasnije po Hadži Loji je
„Ljudi rezervisti vraćali se iz Bosne iza nazvana jedan od sarajevskih ulica. Ulice
pada Sarajeva. A eto sada ih dovodi želje- Onda se otvori drugi odio, četiri momka s su dobili i neki od obješenih sarajevskih
znica iz Siska... Moj se djed uputi k njima, bajonetima na puškama sjedila su u tom ustanika, braća Mulić, Avdo Jabučica ili
pa ih upita trebaju li što. Oni se zahvališe. odjelu, a među njima čudna spodoba. Bio Mešo Odobaša. n
STAV 21/7/2023 43
