Page 44 - STAV broj 437

DRUŠTVO

“Imami Srebrenice 1992–1995” (1)

ŠEHIDI FEJZIĆ I BAŠČELIĆ: BLAGE

NARAVI, ISKRENI PRIJATELJI,

UZORNI I ČESTITI IMAMI

Alija ef. Jusić nedavno je u Tuzli promovirao knjigu „Imami Srebrenice 1992–1995: Memorizacija kao zavjet i
opomena“, u kojoj je kao neposredni svjedok stravičnih zločina i kasnije Genocida nad Bošnjacima istraživao
stradanje imama u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Izdavač je Institut za društvena i religijska istraživanja
iz Tuzle, a efendija Jusić bio je glavni imam Odbora Islamske zajednice Srebrenica od marta 1993. do jula
1995. godine. Glavni dio knjige sadrži biografije pedeset i četiri imama koji su od 1992. do 1995. godine
živjeli i djelovali u Srebrenici, a koji su došli, pored Srebrenice, s još četiri općine: Bratunac, Zvornik, Vlasenica i
Višegrad. Njih dvadeset i šestorica su šehidi, dok su dvadeset osmorica preživjeli Genocid. U međuvremenu je
preselio trinaesti imam, dok njih petnaest danas živi i radi širom Bosne i Hercegovine i svijeta. Uz dopuštenje
autora i Instituta za društvena i religijska istraživanja, Stav će u nastavcima objavljivati u biografije istaknutih
srebreničkih imama. U prvom nastavku predstavljamo biografije Osmana ef. Baščelića i Reifa ef. Fejzića.

Priredila: Alma ARNAUTOVIĆ

OSMAN BAŠČELIĆ UBIJEN JE NA PUTU
NADE I SMRTI
Osman ef. (sin Hakije ef. i Nure) Ba-
ščelić rođen je 10. aprila 1954. godine u
Kamenici, općina Zvornik. Četiri razreda
Gazi Husrev–begove medrese u Sarajevu
je završio 1974. godine, a peti razred je
završio vanredno. Stručni imamski ispit
položio je 17. 3. 1977. godine. Rješenjem
Starješinstva IZ-e u BiH broj 3469/75, od
5. februara 1975. godine, postavljen je na
dužnost imama, hatiba i mualima u dže-
matu Gornja Kamenica, Odbor Islamske
zajednice Zvornik. Dužnost u ovom dže-
matu naslijedio je od svog oca rahmetli
Hakije ef. Baščelića. Sve do 11. jula 1995. godine, dok su Osmana ef. u bolnici, ali nam milicija nije
Nakon okupacije njegove rodne Kame- boravili u Potočarima, nije se odvajao od dozvolila da uđemo. Ovu situaciju nika-
nice, prelazi na slobodnu teritoriju Srebre- šehida Reifa ef. Fejzića, prema kome se da ne mogu zaboraviti i uvijek mi bude
nice. Poslije kraćeg traženja smještaja nasta- odnosio kao prema vlastitom čeljadetu. teško kada je se prisjetim.
nio se u Gornjim Potočarima, nedaleko od Stalno su bili zajedno, stanovali su u istoj Rijetko sam vidio i osjetio da je neko
džamije, i odmah se stavio na raspolaganje kući, svakodnevno dijelili zalogaj. Prisje- toliko volio poziv i misiju imama i svoju
kao imam, hatib i mualim u mjesnoj džamiji. ćajući se čestitog šehida Osmana ef., ne rodnu Kamenicu. Zbog toga je kod svih
Dvije godine obavljao je i teravih-namaz u mogu a da se ne sjetim vremena kada je imama i džematlija uživao najveće povje-
kući Hase Salihovića u zaseoku Tršće, koje doživio povredu koljena na vojnoj vjež- renje i poštovanje i ostao primjer i uzor u
pripada mjestu Pale. Osman ef. je također bi u maju 1986. godine na Snagovu kod svemu. Pamtim i neću zaboraviti dok sam
predavao vjeronauku u OŠ Potočari. Zvornika. Nakon te povrede prebačen živ naš rastanak u Gornjim Potočarima,
Bio je tih insan, blage naravi, imam i je u bolnicu u Zvornik, gdje su ga hitno pred mojim stanom 11. jula 1995, oko 16
insan od koga se učilo i pamtilo. Nikada operisali i ugradili plastičnu čašicu ko- sati. Kratko smo se zadržali u razgovoru
ga nisam sreo i vidio drska i agresivna. ljena. Tih dana bio je predramazanski jer je nastupio opći haos i velika pomet-
Poznavali smo se iz Gazijine medrese od seminar imama tuzlanskog okruga u Ri- nja među stanovništvom. Rekao mi je da
1972. godine, kada nam je iskreno po- ječkoj džamiji u Zvorniku. Nakon semi- zbog zdravstvene poteškoće s koljenom
magao i bio pouzdan oslonac i prijatelj. nara s grupom imama želio sam posjetiti ne smije se uputiti da ide pješke putem

44 21/7/2023 STAV