Page 69 - STAV broj 233
P. 69

Bila je to lijepa družina i skladan spoj   mogao dobiti finu ocjenu samo ako je   zvanjima i profesorskom karijerom. Ima
          različitih karaktera i mentaliteta. Zapra-  fino naučio, i nikako drugačije.   tu i vrlo uspješnih, politički aktivnih po-
          vo, Bosna i Hercegovina sa svim svojim   Bili smo nestašni, na momente i preko   jedinaca koji obavljaju značajne funkcije
          specifičnostima, u malom. Kako mi je   mjere. Izvrdavali smo nastavu, eskivirali   u društvu. Ima i onih čije političke funk-
          samo bilo simpatično da se, kao Herce-  korepeticije (zajedničko učenje), u širo-  cije i angažmani i nisu toliko upadljivi,
          govac, navikavam da, umjesto “panta-  kom luku zaobilazili fizičko, posebno u   ali, gledano lokalno, itekako su važni.
          lone”, slušam riječ “hlače” ili, umjesto   prvom razredu dok nam je predavao Višća,   Naravno, većina je u imamskim voda-
          “auto”, čujem “kola”!             čiji su nas sklekovi i trbušnjaci polomi-  ma. Ako smo nekada i računali da ćemo
            Naprvu, nije se tu vidio neki pretje-  li. “Ko mi skine protezu s noge i odloži   završiti mahom kao imami u seoskim
          ran potencijal. Doduše, bilo je nekoli-  je pored sebe, slobodan je!”, govorio je,   sredinama, dobrano smo se preračunali.
          ko učenika koji su odskakali i za koje   onako, vojnički, dok bismo mi dahtali i   Mahom smo imami u velikim i uspješ-
          se očekivalo da će vjerovatno daleko   plazili jezike od umora. Mnogi su se još u   nim džematima, ima nas i u seoskim
          dogurati, šta god to značilo. U njihovim   prvom razredu propušili, iako su to pravi-  džematima, ali ima nas i među glavnim
          rubrikama u dnevniku rijetko su se   la škole strogo zabranjivala, ali, “pravila i   imamima te profesorima naših medresa.
          upisivale četvorke. Odlikaši sa suhim   jesu tu da se krše” – mislili smo.  Posebno je lijepo to što je znatan broj nas
          peticama. Ostali su bili tu negdje – zlatna   Tek kasnije razabrat ćemo važnost in-  u međuvremenu stekao zvanje hafiza, ili
          sredina. Doduše, tada se u medresi već   ternatskog života, daleko od rodne kuće i   je na putu da to ostvari. Dakako, neki su
          u prvom razredu podobro prosijavao   svojih najmilijih. Medresa nam je postala   otišli sasvim drugim putem i dokazali se
          učenički kadar. Pasti na godinu u prvom   i kuća, i babo, i majka. Dijelili smo sve   u onome čime se bave.
          razredu tada je značilo oprostiti se sa   i živjeli kao jedna velika porodica, a po-  Usput, nismo zaboravili ni naše umrle
          školovanjem u medresi. Podosta ih se   rodica kao porodica – u svakoj ima i lju-  kolege, rahmetli Jasmina i Hajrudina, po-
          tako oprostilo. Ako me pamćenje služi,   bavi, i čarki, i prijateljstava, i uspomena.  sebno ne Hajrudinovu maloljetnu djecu.
          startalo nas je više od trideset, a, ne   Jesam li očekivao da će članovi te veli-  Sve u svemu, najblaže rečeno, jedna
          računajući ranije ponavljače, iz startne   ke porodice kroz dogledno vrijeme vladati   pristojna družina koja djeluje onako i
          postave zajedno nas je završilo tek pet-  Bosnom? Nipošto! Jesam li očekivao da   onoliko koliko je u datom trenutku naj-
          naestak. Danas se, čini mi se, u osnov-  će se o njima pričati? Ma kakvi! Jesam li   bolje. Uporedo s izlaskom ovog teksta, ta
          noj školi ne može “propasti” – barem ja   očekivao da će dati svog doprinosa i osta-  će družina imati zajedničko okupljanje u
          ne znam takve – a ni srednja nije plaho   viti kakvog značajnijeg traga u vjerskom,   Sarajevu kako bismo obilježili dvadeset
          daleko od tog prosjeka.           pa i društvenom životu? Tu i tamo.  godina od završetka medrese. Unapri-
            Kad te, recimo, Zijo Ljevaković po-  Ipak, nekad očekujemo mnogo, a do-  jed se radujem prilici da se vidimo, da se
          gleda onim svojim plavim očima i, uz   bijemo malo, i obrnuto.       dovom prisjetimo onih kojih više nema,
          blagi smiješak, kaže: “Kečina”, to je ke-  Gledam fotografiju i u glavi premota-  ali i da razmijenimo iskustva i još bolje
          čina da si mu iz oka ispao. Tako je bilo   vam film o svakome pojedinačno.   se uvežemo.
          i kod Čikića iz matematike ili rahmetli   Oni za koje smo i očekivali da će od-  Ponosan sam na svoj razred i zahva-
          Zehre iz historije. Kod Mujkija smo svi   skočiti, odskočili su, pa su danas ugledni   lan Facebooku što me, bar na moment,
          imali nadimak “haaaadžo”, ali hadžo je   članovi akademske zajednice, s najvećim   vrati među moje kolege.   n








































                                                                                                   STAV 22/8/2019  69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74