Page 43 - STAV broj 183
P. 43

Piše:                                                                                                                   bošnjak u new yorku
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA                                      I “Postiri” se bliži kraj

                                                Uspomene ne mogu
                                                u staro gvožđe

                                                Davne 1963. godine u pulskom brodogradilištu izgrađena su četiri
                                                identična broda: “Perast”, “Postira”, “Porozina” i “Punat”. “Perast”
                                                je teško oštećen u ratu 1991. godine u Slanom. “Porozina” je zadnji
                                                put isplovila 1988. godine. “Punat” je 1991. godine prodan novom
                                                vlasniku, da bi zatim 2004. godine bio pretvoren u restoran-klub.
                                                “Postira” je jedina od “četiri sestrice” koja još plovi

Stari, zahrđali, stoput prefarbani,             koja se na njega penje. Mlađarija se mota     “Perast”, “Postira”, “Porozina” i “Punat”.
         masni i dotrajali brod “Postira”       oko tog cijelog pozorišta, ližu sladolede     “Perast” je teško oštećen u ratu 1991. go-
         polahko prilazi otoku Lopudu.          i čekaju da brod ode pa da nastave ska-       dine u Slanom, pa je kasnije odvezen u
         Prestarjeli motori stvaraju buku       kati s mola. Oni stariji, luđi ili hrabriji,  luku Ploče, gdje je izrezan. “Porozina”, na
 koja zvuči isto kao kada sam prvi put          bacaju se naglavu iza krme broda dok je       kojoj sam se također vozio kao tinejdžer
 kročio nogom na njega prije ko zna ko-         još svezan, skaču u virove koje stvaraju      na svojim hvarskim putešestvijama, za-
 liko godina. Na gornjoj palubi dizelska        veliki propeleri, a struja ih onda odnese     dnji je put isplovila 1988. na svojoj pruzi
 isparenja povremeno su zapljuskivala iz        dvadesetak metara dalje gdje izrone i glu-    Split – Sutivan – Bobovišća – Milna – Bol
 velikog brodskog dimnjaka, a nervozni          me heroje dana. Na molu su, kao i svug-       – Jelsa. Izrezana je u rezalištu Sv. Kajo iste
 putnici gurali su se s koferima oko ogra-      dje, neizbježne stare babe koje nude sobe     godine. “Punat” je 1991. godine prodan
 de i čamaca za spasavanje. Posada se ne-       turistima, drže komade papira na kojima       novom vlasniku, da bi zatim 2004. godi-
 voljno komešala pripremajući se za pri-        obično piše “Zimmer frei”, a u zadnje vri-    ne bio pretvoren u restoran-klub “Arca
 stajanje, odvezivali su se veliki prljavi      jeme i “Rooms”. Uglavnom su obučene           Fiumana” i usidren u riječkoj luci, gdje
 konopi da bi pandul u datom momentu            u crno na ovom zvizdanu, ali ipak svje-       se vjerovatno nalazi i danas.
 bio bačen na mol gdje će se stvar vezati.      sne da će na ovaj ili onaj način neko biti    “Postira” je jedina od “četiri sestrice”
 Posadu čini ekipa sa susjednog otoka Ši-       pokupljen na licu mjesta ili će kasnije       koja još plovi. Svake godine ide na remont
 pan, koju je Bog zna kojom koincidenci-        pokucati na vrata u nervoznoj potrazi za      i niko ne zna sa sigurnošću koliko joj još
 jom zapala dužnost upravljanja brodom.         prenoćištem.                                  remonta predstoji. Mještani već godinama
 U potpalublju šeretski nastrojen barmen                                                      pričaju da se u Rijeci pravi nešto novo,
 naplaćivao je zadnje “pelinkovce” lokalci-         Nakon što se brod stabilizirao, brko s    nešto što će zamijeniti davno dotrajali
 ma koji su jedini sjedili dolje, u klimom      poderanom majicom “Jadrolinija” izbaci        brod. Ali, stvari nisu jednostavne. Odla-
 rashlađenom prostoru; njima nije do ro-        napolje rampu preko koje će se raja popeti    skom “Postire” završava se jedna epoha
 mantike i pogleda. Na molu je vladala gu-      na palubu. Kreće graja i navala. U daljini    i ko zna šta još. Vrijeme parobroda i kla-
 žva i laktanje, nekoliko stotina ljudi taj     se mogu vidjeti furešti koji trče, kasne na   sičnih motornih brodova prošlo je, dolaze
 je dan došlo na kupanje pa se sada valja       brod, urlaju i mašu kartom, nadaju se da      ovi što glisiraju, što izgledaju kao nebo-
 vratiti za Dubrovnik u mokrim kupaćim          će ih kapetan primijetiti i barem malo        deri, megapolisi porinuti u more, kolosi
 kostimima, tegleći peškire i suncobrane,       usporiti isplovljavanje. Drame mora biti,     bez identiteta i šarma. Ne znam da li sam
 namazani jogurtom i preplanuli na plaži        inače sve skupa ne bi imalo šarma koji već    spreman za odlazak “Postire” i zašto sam
 “Šunj” s druge strane otoka.                   toliko godina čini život otoka zanimljivi-    uopće toliko vezan za brod kojeg vidim
                                                jim. Sa sjetom gledam u brod s kojeg sam      tri sedmice godišnje.
     Ujutro brod ima drugačiji teret. Umje-     maloprije sišao. Već se udaljio od mola i     Sjetih se priče iz grčke mitologije o
 sto ljudi, bude mnogo više robe, raznih        grabi put Šipana, svoje posljednje dnevne     čuvenom ratniku-heroju Jasonu, lide-
 potrepština za otok, a, umjesto kupača,        destinacije. Virovi su usporili i cipoli se   ru Argonauta, koji je nakon svih svojih
 na molu bi čekali vlasnici kafića, osoblje     vraćaju da ugrabe neku mrvu nečega što        avantura i podviga koje je odradio na
 hotela, lokalci kojima brodom nešto sti-       pluta. Svi se onda raziđu (osim djece sa      kraju svog života, osramoćen i odbačen
 že. Utovar i istovar mora biti brz jer brod    sladoledima) kao da se ništa nije desilo,     nakon izdaje Medeje, prilegao na plažu
 ne može dugo čekati. Sve se brzo baca na       svako gleda svoja posla.                      ispod krme svog starog broda “Arga” da
 kariće (kolica na guranje) i tegli, jer auto-                                                malo odspava. Ali, “Argo” je već truhnuo,
 mobila i kamiona na otoku nema, mišići             No, stvari nisu uvijek bile iste. Kada    komad broda se odvalio i pao na usnulog
 su ti koji uglavnom sve odrade. U svakom       su me kao klinca roditelji prvi put dove-     heroja. U lokvi gorke ironije, Jason umi-
 slučaju, svaki put kada brod stigne dru-       li na Lopud, došli smo brodom “Perast”.       re. A i “Postiri” se bliži kraj.  n
 gačija je ekipa koja silazi s broda od one     Davne 1963. godine u pulskom brodogra-
                                                dilištu izgrađena su četiri identična broda:

                                                                                                                     STAV 6/9/2018 43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48