Page 36 - STAV broj 324

SLOBODA PALESTINI

Naša povijest je povijest njena. I konačno je došlo vrijeme I noćne melodije i mjesec taj ponad naših koliba za kojim čeznemo.
Da na njoj se rodimo i od nje njoj se vratimo. Razigrane jelene i glinu naših vrčeva branit ćemo,
Zemlji vraćamo svoje duše sasvim polahko, I naše pero u krilu posljednjih stihova.
Uspomene na naše voljene čuvamo u teglama, zajedno sa soli i uljem. Uskoro ćete podignuti vaš svijet na našim ognjištima
Njihova imena smo vezali za noge ptica sa potoka. I od grobova naših napraviti put do satelita. Ovo je doba industrije.
Bili smo prvi. Urođenici. Nije postojao krov između neba i naših Ovo je čelično doba u kojem se iz komada uglja pjeni šampanjac
plavih kapija moćnika.
Niti konjice da pasu travu naših jelena u poljima Tamo su mrtvi i kolonije, mrtvi i buldožeri, mrtvi i bolnice,
Niti tuđina da prodiru kroz noći naših žena. Mrtvi i ekrani radara koji promatraju preminule
Zato, dajte naj vjetru da milno oplakuje narod ovog ranjenog prostora Koji umiru više puta za svoga života, kao što promatraju mrtve
I vas da oplakuje... Koji žive nakon ovog života i mrtve koji gaje zlo civilizacije i nakon smrti,
Da već sutra gorko plače i nad vama! I one mrtve koji umiru da zemlju ponesu iznad zemnih ostataka.
Kuda to, gospodaru moj bijeli, odvodiš moj narod.... i narod svoj?
5. U koji bezdan zemlju odvodi taj robot opasan avionima i ratnim
Opraštamo se sa ognjištem i ne uzvraćamo na pozdrav. brodovima,
Ne propisujte nam zakone novoga boga, tog čeličnog boga. U kojem ćete to prostranom ponoru skončati?
I ne tražite od mrtvih nikakvog mirovnog sporazuma, jer od njih ne Činite što vam je volja: novi Rim, digitalna Sparta
osta baš nikoga. I
Nema nikoga da vas pozdravi, da vam bude onaj drugi. Ideologije ludila
Ovdje smo toliko toga podigli i da nije bilo engleskih pušaka, A mi ćemo pobjeći od vremena za koje nismo stvoreni
francuskog vina i gripe Otići ćemo u zemlju ptica i postati jato negdanjih ljudi.
Živjeli bismo životom pristojnim drugujući sa narodom jelena Gledat ćemo našu domovinu kroz kamenje i nebeske zjapove.
I čuvali bismo naša usmena predanja i obradovali bismo vas sa Gledat ćemo na našu domovinu kroz govor zvijezda,
čednošću i tratinčicama. I viriti na nju kroz zrak iznad jezera i preko nježnih stabljika kukuruza,
Vama vaš, a nama naš Bog, vama vaše, a nama naše jučer, Kroz cvijeće iznad naših grobova i lišće bijelih topola i svega ostalog.
Jer povijest je rijeka u koju gledamo dok se u našim dubinama vrijeme Opkolit će vas, bijeli ljudi, pokojnici koji umiru, mrtvi koji žive,
guši u suzama. Mrtvi koji se vraćaju, mrtvi koji otkrivaju tajne.
Da li ste ikada zapamtili barem nekoliko stihova, pa možda zbog toga Dajte zemlji dovoljno vremena da kaže istinu, potpunu istinu
odustali od pokolja? O vama
Zar vas nisu žene rodile? Zar niste poput nas dojili mlijeko čežnje I o nama...
za majkama? O nama
Zar niste, poput nas, pravili papirna krila da se pridružite lastavicama? I o vama!
Mi bismo vas obradovali proljećem, pa nemojte prema nama okretati
oružje! 7.
Možemo mi sa vama razmijeniti pokoji poklon i poneku pjesmu.
Ovdje je živio moj narod. Ovdje je moj narod skončao. Ovdje se u Tamo mrtvi spavaju u odajama koje ćete tek graditi.
krošnjama kestena Tamo mrtvi idu do svoje prošlosti putevima koje tek ravnate
Kriju duše moga naroda. Vratit će se narod moj u zraku, svjetlu i vodi. Tamo mrtvi prelaze mostovima koje ćete tek podizati.
Uzmite domovinu moju sabljom, ali ja ne stavljam svoga imena Tamo mrtvi osvjetljavaju noć leptira,
Na sporazum između žrtve i dželata. Mrtvi koji zorom dolaze da piju čaj sa vama,
Neću staviti svoj potpis na prodaju nijednog trna oko žitnih polja. Mirni baš kao što ste ih ostavili nakon pogubljenja.
I znam dobro da danas ispraćam posljednje sunce, svoje ime O vi, što tek gostujute na ovim prostorima, ostavite slobodno mjesto
zamotavam u vjetar domaćinima
I padam u rijeku. Znam da se vraćam u majčine grudi Da vam pročitaju uvjete mira... sa umrlima!
Da bi mogao, bijeli gospodaru, zakoračiti u svoje vrijeme. Stanje opsade
Na mome mrtvome tijelu podigni spomenike slobode koji ne uzvraćaju
na pozdrave. (Odlomci)
I zarij svoj željezni križ u moju kamenu sjenu.
Uskoro ću se i ja uspeti do visina pjesme Ovdje na padinama brežuljaka,
Što pjevaju je mase što se same ubijaju šireću povijest svoju do Pred sumrakom i kapijama vremena,
krajnjih daljina. Nadomak vrtova slomljenih sjena,
Njoj ću pridružiti poj naših glasova: Činimo sve ono što čine zatočenici,
Ovdje su tuđini osvojili sol i more se zatalasalo u oblacima, I ljudi dokoni:
Osvojili su tuđini i ljusku pšeničnog zrna u nama, Gajimo nadu.
Postavili žice za telefon i struju.
Ovdje se od tuge u smrt bacio soko. ***
Ovdje su nas pobijedili tuđini. Zemlja se za zoru priprema,
U ovo novo doba nama ništa nije ostalo. Mi gubimo pamet,
Oblak za oblakom, naša tijela isparavaju u svemiru. Jer piljimo u sahat pobjede:
Zvijezda za zvijezdom, ovdje svjetlucaju naše duše preko raspjevanog Nema večeri u noćima našim osvijetljenim sa granatama.
kosmosa. Naši neprijatelji bdiju,
I pale nam svijetla,
6. U tmici naših skloništa.
Dugo će vode proteći dok naša sadašnjost postane prošlost poput nas.
Otisnut ćemo se u vječnost, ali prije toga odbranit ćemo drveće ***
koje oblačimo, Ovdje, nakon Jobovih zastava, nikoga nećemo čekati…

36 21/5/2021 STAV