Page 37 - STAV broj 324
P. 37
*** ***
Ovdje nema “ja” Vojnici mjere razdaljinu
Ovdje se Adem prisjeća svoje glinene prašine. Između bitka i nebitka
Tenkovskim durbinima…
***
Ova opsada potrajat će sve dok naše neprijatelje ***
Ne naučimo primjere iz prijeislamske poezije. Mi mjerimo razdaljine između naših tijela
I granata... šestim čulom.
***
Nebesa su jutrom olovna, ***
A sa večeri narandžasta. Vi, što stojite na pragovima, uđite,
Dok srca ostaju boje željeza Popijte arapsku kahvu sa nama.
Poput cvijeća sa metalnih ograda. (Osjetit ćete da ste ista bića kao i mi)
Vi, što stojite nam na vratima domova,
*** Idite iz naših jutara,
Pod opsadom, Da osjetimo spokoj da smo bića
Život je vrijeme Baš kao i vi!
Između sjećanja na njegov početak
I zaborava na njegov kraj… ***
Čempresi iza vojnika, minareti
Čuvaju nebesa da se ne sruše.
Iza metalne ograde vojnici pišaju
- pod budnim okom tenkova –
A jesenji dan završava svoju zlatnu šetnju
U ulici prostranoj poput crkve
Nakon nedjeljne mise...
***
(Ubici) Da si se ikad zamislio nad licem svoje žrtve,
Sjetio bi se svoje majke u gasnoj komori,
Izgubio bi svaki razlog da ubijaš, promijenio bi mišljenje:
Ovo nije način da povratiš svoj identitet.
***
Opsada je iščekivanje
Iščekivanje na merdevinama lelujavim usred oluje.
***
Žena kaza oblacima: Pokrijte mojeg dragana.
Odjeća mi je krvlju njegovom natopljena.
***
Život. ***
Cijeli život, Ako ne budeš kiša, dragi moj, budi drvo.
I onaj krnjavi. Životom ispunjeno, drvo budi.
U goste prima susjedne zvijezde Ako ne budeš drvo, dragi moj, budi kamen.
Bezvremene… Blagošću ispunjen, kamen budi.
I oblake putujuće Ako ne budeš kamen, dragi moj, budi mjesec.
U snovima voljene tvoje, mjesec budi.
Koji doma ne imadu.
Život se ovdje sam pita: Ovako je sinu majka zborila na dženazi njegovoj.
Kako da mi se život vrati.
***
Na mojim ruševinama, sjenka postaje zelena,
*** I vuk drijema na koži mog ovna.
Pred samu smrt, on govori:
Nemam ništa za izgubiti. Snatri baš kao i ja, baš kao i anđeli
Da život je ovdje, a ne drugdje.
Slobodan sam. Tako blizu slobodi.
Budućnost mi je u rakama. ***
I uskoro ću ući u svoj život. U stanju opsade, vrijeme postaje mjesto
I roditi se bez roditelja. Okamenjeno u svojoj vječnosti.
A za ime ću izabrati slova azurna. U stanju opsade, mjesto postaje vrijeme
Koje je propustilo svoje jučer i svoje sutra.
***
Ovdje, na uzvišenjima dima, ***
Na stubištima doma, Opsada će trajati kako bi nas uvjerili da smo potpuno slobodni
Nema vremena za vrijeme. Moramo izabrati ropstvo koje nam ne šteti.
Činimo isto što i oni što se Bogu uspinju:
Zaboravljamo nadu. Prijevod s arapskog jezika: Mirza Sarajkić n
STAV 21/5/2021 37
