Page 71 - STAV broj 299

može vidjeti iz samog djela Kratka uputa u historičari, autori biografija osmanskih posebne važnosti u svakom pjesništvu: o
prošlost Bosne i Hercegovine, ali i iz popisa pjesnika”, objašnjava Lejla Gazić. svijetu i životu, s obzirom na različite ljud-
literature navedenog na početku, djelo je i ske staze; o smislu postojanja i čovjekova
zamišljeno da predstavlja jedan opći pregled, MISLI I ČUVSTVA mjesta u svijetu; o ‘zvanju’ pjesnika i svrsi
bez posebne naučne aparature, iako tekst Knjiga Misli i čuvstva, za koju je pred- poezije; o prevladavajućem poimanju lju-
prate bilješke, ali su one samo mjestimič- govor pisao potpisnik ovih redova, pred- bavne teme, u kojem je ljubav doživljena
no, i to rijetko, potkrijepljene navodom iz stavlja zrelu Bašagićevu liriku. Pjesnička kao ‘piće’ koje vodi Vječnom Biću”, piše
korištene literature. Spomenut ćemo da se ostavština Safvet-bega Bašagića poput ušća Munib Maglajlić u predgovoru Bašagiće-
Bašagić u ovim bilješkama najčešće poziva je u koje se ulijevaju tri velike književne vim izabranim djelima u ediciji Bošnjačka
na Muvekkita, ali i tu rijetko citira mjesto tradicije: divanska književnost, posebno književnost u 100 knjiga. Ako još u ciklu-
odakle je uzeo podatke za bilješku. Mnogo Omer Hajjam, Firdusi i Hafiz Širazi; evrop- su Ljubavne orgije, u kojem je rođena Lej-
češće su to objašnjenja koja Bašagić daje o ski romantizam, s Bayronom i Heineom na la, “nova zvijezda” pjesnikovog ljubavnog
pojedinim ličnostima ili događajima, bez čelu; i, napokon, bošnjačka usmena tradi- neba koja je zapalila “novo čuvstvo” nje-
navođenja literature, a na pojedinim mje- cija sa sevdalinkom kao svojim reprezen- gova nutarnjeg Harabata, primjećujemo
stima iznosi i narodnu tradiciju, te izreke tativnim lirskim izrazom. Poetika u koju tragove sufijskih simbola i metafora, kao i
i narodne pjesme o ličnosti o kojoj u tek- su se ulile ove tri velike tradicije najjasnije označitelje iz registra ljubavnih mesnevija
stu govori. Iz ovog pregleda može se vidje- je došla do izražaja u knjizi Misli i čuvstva. istočnog Parnasa – intonirane još slikama
ti koja je to literatura koju Bašagić, nakon U ovoj knjizi jasno prepoznajemo izvore Harabata s kraja zbirke Trofanda iz herce-
povratka sa studija iz Beča, ima na uvidu s kojih su potekle moćne rijeke što su se govačke dubrave – onda vrijedi istaknuti da
u Sarajevu na samom kraju 19. stoljeća. ulile u Bašagićevo pjesničko more. U ci- je cijeli ciklus Na pučini svjetla spjevan na
Ovdje želimo dodati još podatak da Baša- klusu Dojmovi on posebne pjesme posve- metetekstu sufijskog simbolizma. Znako-
gić navodi u bilješkama neka djela kojih ćuje Hajjamu, Heineu, Hafizu i Byronu, a vito je da Bašagić u ovom ciklusu cijelu
nema u popisu literature, ali o njima daje njihov utjecaj uočljiv je i na nivou motiva pjesmu posvećuje smrti Ibn Arebija, naj-
vrlo šture podatke, ponegdje samo ime i simbola. Utjecaje sevdalinke na pjesme u većeg učitelja tesavvufa, u čijim su se dje-
autora, bez ikakvih drugih bibliografskih knjizi Misli i čuvstva, s druge strane, veoma lima u neponovljivom skladu i harmoniji
podataka”, piše Gazić. je suptilan i nije tako očit. On je realiziran stopile misli i čuvstva, u sazvučju za kojim
Ona ističe da je Bašagićevo djelo Kratka na onom nivou koji savremena stilistika je Bašagić tragao, dajući cijeloj knjizi takav
uputa u prošlost Bosne i Hercegovine – koliko prepoznaje kao diskurzivnu ravan teksta. naslov. U jednoj od najvažnijih antologija
god to bio u suštini kratki i gotovo samo Vezući poetske arabeske u bosanskom sufijske poezije, Antologiji sufijskih teksto-
informativni pregled o životu i stvaralaštvu jeziku, Bašagić kao nepopravljivi lirik nije va Eve de Vitray-Meyerovitch, uvršten je
nekih istaknutijih autora iz vremena koje uspio toliko vješto u svoje čudesne pjesnič- – između Feriduddina Attara i Ebu Hami-
je ovim djelom obuhvaćeno – ipak pionir- ke svjetove utkati kodove usmene epike. da Muhammeda el-Gazalija – i ulomak iz
ski rad na ovom polju, pisan na bosanskom Međutim, čak i kada uvidimo da su poje- ciklusa Na pučini svjetla Safvet-bega Baša-
jeziku. “Time izneseni podaci dobivaju dini njegovi stihovi i dijelovi nekih pjesa- gića. Ova je antologija objavljena u Pari-
mnogo više na svojoj vrijednosti, a pojedine ma male estetske vrijednosti – što je, isti- zu 1978. godine, a njen prijevod pojavio se
pogreške postaju manje važne i ‘otvorene’ na, rijetko prisutno u zbirci Misli i čuvstva, kod nas deset godina poslije. Prvi koji je
za ispravke kroz dalja istraživanja i samog ali potrebno za spomenuti – treba imati u ukazao na ovu, za nas važnu knjigu, bio je
Bašagića, ali i drugih istraživača koji su se vidu da su takvi stihovi publicirani u istoj Midhat Begić u svom eseju o Musi Ćazimu
posvetili radu na ovoj problematici. Baša- pjesničkoj knjizi u kojoj je objavljen i ve- Ćatiću iz 1981. godine. Uz pohvale Anto-
gićevi kasniji rezultati u ovoj oblasti poka- ličanstveni ciklus Na pučini svjetla. Stoga logiji, Begić ne skriva ni svoju radost što
zuju da se on predano posvetio daljim istra- neujednačenost estetske kvalitete između su se u njoj našla i naša dva pjesnika: “U
živanjima na ovom polju i svoja saznanja ovog ciklusa i pojedinih pjesama knjige Mi- toj lijepoj knjizi tako su se naša dva glavna
proširio do mjere u kojoj je mogao uraditi sli i čuvstva treba čitati kao potvrdu izuzet- muslimanska pjesnika prije 1914. iz BiH
doktorsku disertaciju na ovu temu. U njoj nosti spomenutog ciklusa. Na stranicama našla na okupu sa Dž. Rumijem i pjesnikom
su ovi autori obrađeni mnogo opširnije, na kojima se beskraj spaja s vječnošću, u Hafizom, da ne govorimo o ostalima, a to je
temeljitije i na osnovu uvida u brojne ru- ciklusu Na pučini svjetla, otkriva se Baša- veliko priznanje pjesničkim ostvarenjima
kopisne primjerke određenih djela ili po- gićev raskošni pjesnički talent. Ovaj ciklus naše zemlje i naših naroda, na jednoj važ-
jedinačnih pjesama obrađenih autora, kao “...ima za Bašagića značaj pjesničkog ‘svo- noj temi pjesničkog univerzalizma.” Begić
i na osnovu podataka koje su o tim auto- đenja računa’ i u njemu su, na višoj razini hvali Bašagića kazavši da je s pravom našao
rima donosili poznati osmanski književni nego igdje do tada, pokrenuta pitanja od dolično mjesto u Antologiji zajedno s Ćati-
ćem. Posebno se oduševljava Bašagićem i
njegovom poemom s, kako kaže, klasično
BAŠAGIĆEV AMANET izrađenim i prelivnim ritmom, sa svojim
divnim rasporedom u rimama i naročito
Jedan narod može izgubiti moć i gospodstvo, slava njegova oružja može isplaviti, bajrak svojim svjetlima i iskrama spoznajne va-
pod kojim je vojevao može postati plijenom neprijatelja, njegova prava i pravice mogu se tre poezije. Bez te poeme, smatra Begić,
pretvoriti u mrtva slova – kratko rečeno: jedan narod može doživjeti pravi politički, soci- ne bi trebala biti nijedna ozbiljna antolo-
jalni i ekonomski fiasco u svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve može biti od danas gija bosanskohercegovačke poezije. Stoga
do sutra. Ali ipak imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj ni najljući ne- začuđuje da su neki kasniji izbori Bašagi-
prijatelj uništiti, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tome carstvu ni sila, ni ćeve poezije, među njima i onaj iz važne
slučaj, da pače ni zub vremena ne može pomrčati umne stečevine naroda, koje je privri- edicije Bošnjačka književnost u 100 knji-
jedio kad je pobijedio varvarstvo i neznanje. Taj triumf ostaje na vjeke, jer je on amanet ga, objavljeni bez ciklusa Na pučini svjetla.
budućim naraštajima i vremenima. Ovaj propust djelomično je ispravljen pu-
(S. Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo 1912) bliciranjem cijele knjige Misli i čuvstva u
kojoj je ciklus prvotno objavljen.

STAV 26/11/2020 71