Page 72 - STAV broj 315

DRUŠTVO

ovaj put, koji su hrabri kako bi sve ovo “(...) Od pozlaćenog Njegovim svoj- siloviti vuk? (...)” Ovdje hazreti Mevla-
prošli i istikamet pokazali. Inšallah, na stvima nogu povuci! Iz svog neznanja na hoće da nam ovo kaže. Vuk negdje u
kraju će doći do Željenog. falsifikat ne drži za lijepo! Jer je ta lje- šumi naiđe na kujruk. On će pomisli-
“(...) Prema čemu god postojećem pota u patvorini posuđena. Ispod ukrasa ti, ako je ova kategorija ljudi jer ovdje
je tvoja ljubav bila naglašena, to je oda- osnova je bez ukrasa. (...)” Kada se kao kada se govori o vuku, misli se na nas,
tle što je ta stvar Hakkovim svojstvom takva razotkrije, nećeš više imati želje da da mu je izvor šuma. A on ni pojma
pozlaćena. (...)” Pogledajte ovih stiho- budeš s njom. “(...) Zlato od lica falsi- nema da je izvor kujruka iz kasapnice,
va. Ajet, znak od Njega, neodvojiv je od fikata u rudnik ide (...)”, vraća se zlato mesare. Tamo je zaklana ovca i kujruk
Onoga Koji je uveo taj znak u tvoj život svome majdanu. “(...) K tom rudniku i ti je uzet i donesen ovamo kao mamac da
da bi Sebe obznanio. Ovo je ono što često idi, kamo zlato ide. (...)” Tamo se okreni bi te uhvatio. Pošto je rekao ovo “silovi-
govorimo, ya Rabbi, pomozi nam da ovi i prati gdje ta zraka odlazi, a vraća se sun- ti vuk”, gdje misli na siledžijski pristup
znakovi budu vrata ka Tebi, a nikako zid. cu. Tamo se usmjeri. “(...) Svjetlost od životu i onima koji su oko tebe, pošto
Šejtan hoće da to bude zid, da se zaustaviš zida k suncu ide. I ti pođi prema suncu je vuka uzeo za primjer, Allahu a’lem,
na tome, recimo, da se zaustaviš na veli- koje je u odgovarajućem kretanju. (...)” podvlači nam ovdje bolest zavisti jer je
kom Allahovom robu, a to ne smiješ, jer Pristani uz duhovno sunce koje je sigur- vuk simbol zavisti. Ako te to nosi, kako
to je kapija. Ako se zaustaviš, tu si onda no tu, samo ga treba željeti i inšallah na misliš da ti majdan toga otkriješ? Bit ćeš
napravio i boga, baš kao što se to desilo pravi način dočekati i slijediti. “(...) Od uhvaćen u zamku kao što bismo, reci-
brojnim generacijama prije nas. To je i da- sada se okreni vodi s Neba, kad ne vi- mo, bili uhvaćeni ako bismo mislili da
nas prisutno, samo možda nismo svjesni dje odanosti u oluku. (...)” Do sada si je zid izvor sunčevoj zraci. Čuvajmo se
toga. “(...) Kad se pozlata osnovi vrati i mislio da oluk vodu daje. Eh, hajmo se, zavisti i ove sile koju ovako sprovodimo,
bakar ostane, priroda se zasiti i od njeg’ Bog nam dao svako dobro, od sada okre- jer ćemo sigurno biti prevareni. Znamo
se rastavlja. (...)” Kada to što je vezano nuti vodi s Neba. Shvatimo konačno da koliko je ta bolest žestoka i kako nam je
za predmet, a od Hakka je došlo i osvije- to s Neba dolazi, a ne od oluka. opisana da ona uništava dobra djela kao
tlilo ga, kada se ta pozlata osnovi svojoj “(...) Majdan kujruka (...)”, ovo je što vatra drva uništava. Ima ona jedna
vrati i bakar ostane, tada se više ne vidi rep azijske ovce, mesnati dio, “(...) nije priča gdje je jednom zavidniku rečeno
to zlato što se vidjelo, a zatim se priroda zamka vuka. Kako će taj majdan znati da, šta god pomisli, to će dobiti, stim
njega zasiti i od njeg’ se rastavlja. Vidite da će njegov komšija dobiti duplo. On
kako nam hazreti Mevlana objašnjava naše je poželio nešto, istom u komšije du-
veze, i bračne, i poslovne, i prijateljske, i plo. Poželi opet, a ono opet u komšije
dinske itd. Ako je ona na ovom nivou us- Kada su jednog od velikana duplo toga. Pošto je bio zatočenik ove
postavljena da nismo shvatili stvari ona- iz drugog stoljeća po Hidžri, bolesti, nije mogao ovo više podnijeti
kvim kakve one zaista jesu, zasitit ćemo pa je zaželio da mu se izbije jedno oko,
se kad-tad. Supružnici se zasite jedni dru- Abdullaha ibni Mubareka, kako bi komšiji bila izbijena oba. Ako
gih, prijatelji također, u džematu, braća, ovo ne registriramo i ne uhvatimo se u
u halki, zasite se jedni drugih jer nije ni- pitali šta je u njegovom životu koštac s ovim stvarima, kako možemo
kako došlo do susreta duša. Bila je samo bio ključni moment pa se znati gdje je izvor? Bit ćemo uhvaćeni
fizika u pitanju, a kada smo se dovoljno u zamku ovog patvorenog falsifikata i
upoznali, vidjeli smo da u tome nema više vratio Gospodaru, on im je ne dao Bog, otići s ovog svijeta, a skroz
takvog lezzeta i onda se priroda zasiti i odgovorio: “Bio sam ludo put promašili.
od njeg’ se rastavlja. I onda talak dolazi, “(...) Predočivši sebi zlato u svežnje-
a kada dođe talak, sada dolazi druga opa- zaljubljen u jednu djevojku. vima, pohitali su zaneseni prema selu.
snost, a ovo si prije zvao ljubavlju jer je Jednu noć, premda je dobro (...)” Sada se ponovo vraća na ovu priču.
ona u svemu pokretač, kako nam hazreti Oni su hodali prema selu i zamišljali ka-
Mevlana govori, onda se ta ljubav pretva- zima bila”, a on je potjecao kvo se sve bogatstvo i ljepota tamo kriju.
ra u mržnju. Onda ne možemo podnijeti iz Merva iz Srednje Azije, iz Oni su pohitali u zanosu prema selu. Za-
ni da vidimo tog drugog. Možda će nam mislimo gdje nas sve ove naše predodž-
ovdje biti jasnije kada Poslanik, s. a. v. s., današnjeg Turkmenistana, be o tom brzom dobitku guraju, a čovjek
kaže da mu’min ima četiri neprijatelja, “cijelu sam noć proveo oko je od žurbe, želi da mu je što prije doći
a za prvog kaže da je to mu’min koji mu do cilja. Najedanput, ovi se okolo pojav-
zavidi. Mržnja. Hazreti Enes, r. t. a., pre- njene kuće hodeći i nadajući ljuju s kraticama, povoljno nude to i to,
nosi da je upitao Poslanika, s. a. v. s.: “Ya se susretu. A onda, u zoru, uzmi kredit pa ćeš brzo doći do toga što
Resulallah, šta je srž sunneta, šta je srčika želiš, ovdje uloži dinar, dobit ćeš mili-
toga?” Vidite šta mu Poslanik, s. a. v. s., u sabah, sebi sam rekao: on, i tako sve. “(...) Tako su, smijući se
odgovara: “O, Enese, ako ikako možeš, kad ‘Pa stid te i sram bilo, sine i plešući k tom vodeničkom točku, na-
omrkneš i osvaneš da u tebi nema mržnje predovali. (...)” Išli su u takvom jednom
ni zlobe ni prema kome. To je moj sunnet. Mubarekov, cijelu si noć po raspoloženju prema selu, ne znajući da
A ko oživi moj sunnet, mene je zavolio, ovakvoj zimi proveo napolju, idu prema vodeničkom točku koji će ih
a ko mene zavoli bit će sa mnom.” Vidite samljeti. “(...) Kad bi vidjeli pticu koja
šta je srž sunneta, ako možeš da osvaneš a hoće ti nešto biti kada imam leti u pravcu sela, sabur bi im odjeću
i omrkneš a da u tvom srcu nema mržnje u džamiji uči dužu suru na derao. Ko god bi iz sela dolazio, od nje-
ni prema kome, ne prema muslimanu, ili gove (seljakove) strane radosno su ga
ovome i onome, ni prema kome ni mržnje namazu.’ Tu sam se pokajao i grlili i ljubili govoreći: ‘Ti si lice našeg
ni zlobe. A nakon ovoga, kada se raziđemo, vratio Gospodaru, ovo je bio prijatelja vidio. Dakle, ti si duša duši,
postajemo najljući neprijatelji, svi znamo a nama oko. (...)”
kako to izgleda. prijelomni trenutak.” (Nastavit će se) n

72 19/3/2021 STAV