Page 76 - STAV broj 314

KULTURA

Na početku odgonetanja zagonetki o nama i u nama

LATIĆEVO SKIDANJE

ZASTORA S ISTINE

Piše: Šaban GADŽO Džemaludin Latić, Lice iste žene, “Buybook”, Sarajevo, 2020.

ada sam davnih 80-ih prvi put rudiment Turčina, ili još malignije: po- Slobodan sam reći da smo sa zbirkom
čuo na Radiju Sarajevo u jutar- turice – gore od Turčina! pripovijedaka Lice iste žene, prvog pro-
njoj emisiji Radionovela Sin- Svi ideolozi antimuslimanstva u po- znog djela odavno afirmiranog pjesnika
K gerovog Gimpela ludu, mom sljednjih 150 godina razloge svog barbar- Džemaludina Latića, dobili djelo koje
oduševljenju nije bilo kraja. Poslije sam stva nalazili su u Njegoševoj Istragi potu- govori istinu o nama i našem stradanju.
pročitao skoro sve od ovog magičnog pri- rica pa su svi njihovi najokrutniji zločini Sam autor rastao je na poetici Mešinog
povjedača što je kod nas bilo prevedeno, predstavljani kao oslobođenje od Turaka Derviša i Tvrđave i na Singerovom čudo-
pitajući se da li će iko o nama, bosanskim i samim tim legalni. Naša književnost li- višno maštovitom pripovijedanju. Zani-
muslimanima, pisati ovako; da li će iko cemjerno je šutjela o tome, a naša histori- mljivo je napomenuti da su Singerovi i
smjeti i umjeti opisati našu stogodišnju ografija gušena grubom, nemilosrdnom otac i djed bili rabini i da je i on sam po
golgotu, patnje i stradanja kako nas, tako cenzurom. Sve do pojave Ibrišimoviće- teološkom obrazovanju trebao biti rabin,
i naše domovine Bosne. O uništavanju vog Adema Kahrimana mi nismo imali slično Latiću, čiji je otac bio hodža, a i
naše materijalne kulture moglo se naći nijedno književno djelo koje je tretiralo sam Latić pohađao je vjerske škole, no,
nešto zabilježeno, ali o uništenju našeg zločine nad našim narodom. Imali smo niti je Singer postao rabin niti je Latić
naroda na najokrutniji način skoro da Mešu, ali smo ga loše pročitali, prihvata- postao hodža – književnost je bila njiho-
nije bilo ničega ni u historiografiji niti jući njegovog Derviša i Tvrđavu bukvalno va sudbina. Međutim, dok je Singer če-
u književnosti. Jer, mi smo u svim si- kao historijske romane o turskom vaktu, sto ironičan, a poneka njegova kazivanja
stemima, pa čak i u onom bratsvojedin- zanemarujući njihovu veliku simboli- graniče s blasfemijom, Latić je strašno
stvujućem – komunističkom bili samo ku i metaforu našeg vlastitog stradanja. ozbiljan i zabrinut, pa se stječe dojam da
je rastao pod derviškom hrkom Mešinog
šejha Ahmeda Nurudina, ali i na ver-
balnom i pjesničkom buntu dva lika iz
Tvrđave – Ahmeta Šabe i Ramiza. Pisa-
nje je emanacija, ali i plod imaginacije, a
imaginacija mora da stvara na nečemu što
je doživljeno..., govorio je Meša, što se u
potpunosti može reći i za Latićevo pri-
povijedanje. Oni koji poznaju njegovu
biografiju skoro u svakoj priči otkriće
neki detalj iz piščeva života jer pisac mora
imati korijene, kaže Singer, pa to autobi-
ografsko kod Latića, osim što je “sjeća-
nje na lično iskustvo, ono je i sjećanje
na kolektivno iskustvo čitavog jednog
naroda čiji su korijeni veoma duboki,
a sjećanje dugo”. (v. Ivo Šoljan, Isak B.
Singer, čarobnjak pripovijedanja) Poput
Singera, koji je pisao na jidišu, gotovo
mrtvom jeziku, ističući tako direktno
pripadnost jevrejskom narodu, i Latić,
bez ikakvog kompleksa, ističe pripadnost
svom narodu – piše na bosanskom (i to
kakvom bosanskom!), dižući taj jezik iz
mrtvih, koji kao i njegov narod stoljeći-
ma guše i ubijaju.
Džemaludin Lice iste žene sastoji se od 17 pripovije-
Latić daka smještenih u vremensko-prostorni

76 12/3/2021 STAV