Page 60 - STAV broj 413

DRUŠTVO

Utvrda nad kanjonom kojim se ulazi u sarajevsku kotlinu

GRAD GRADAC

NA ZUJEVINI

Još u rimsko vrijeme ovdje je bila carina i držane su straže i
Tekst i fotografije: Izet PERVIZ
podignute su kule u vrijeme Bosanskog Kraljevstva.
U je i ostajala ondje, u dalekim fatamorga- utrobu da je pri svakom uzdisaju u njima
cijelom kraju niko takvom du-
binom ne bijaše svjestan vode
nama saharskim.
sve šrkipalo. Najgori bijaše očaj koji ih
kao Aurelije Supero, isluženi
skoli kada shvatiše da su se nakon silnog
Oni koji su ga bolje poznavali, ne-
legionar VIII veličanstvene le-
gije. Otkako se vratio iz Afrike, od vode koliko veterana razbacanih oko rijeka u lutanja preko pješčanih dina opet obreli
na istom mjestu. Iz tog očaja izrodiše se
srednjem Iliriku koji boraviše s njim u
se naprosto nije razdvajao. Kazivalo se da VIII legiji, pričali su da je jednom, sku- fatamorgane i više nisu bili svjesni da li
mu uvijek pri uhu mora biti njen žubor. pa s još nekolicinom saboraca, prilikom hode kroz stvarnost ili kroz predstave o
Ako bi se kojim slučajem desilo da pjesma ophodnje najudaljenijih granica carstva njoj. Za tili čas pred njima bi se otvorila
vode izostane, ma samo i za tren, njega krenuo u potjeru za nekakvom grupom rijeka, široka da joj obale pogledom ne
je hvatao neviđen nespokoj. Oni koji su domorodaca, crnih kao đavolski ugarak. možeš preduhvatiti, a kada bi se bacili u
svjedočili tom činu pričaju kako bi padao Ni jedan konj od njih nije mogao opsta- nju, udarali bi na oštro kamenje koje bi
na zemlju, sručio bi se na koljena svom ti. Oderali bi ih već preko noći tako da ih izranjavalo do kosti.
težinom, opisivahu oni, dlanovima bi za- je svitalo s konjskim kosturima koji vi- Petog dana, nakon što je iz njih pre-
grabljao prašinu i busenje ispred sebe i riše iz pijeska, a oko njih se iskupljaše stala isticati i mokraća koju su pili, ništa
trpao ih u usta i podizao lice k nebu, kri- pustinjski psi. Te konjokradice pozna- im drugo ne preostade nego da izvlače
veći ga kao sumanut. Iako njihove priče vale su pustinju kao vlastiti džep, pa su slamku. Onaj koji izvuče najdužu biće
odišu pretjerivanjem, ništa drugo nam ne ih stalno čarkali i iskakali im pred oči i zaklan i njegova krv poslužit će kao piće
preostaje nego da ih ponovimo, jer drugih još brže nestajali. I tako, igrajući se s nji- drugoj dvojici. Četiri dana poslije Aurelije
naprosto nema. Aurelije Supero nikada ni ma, navukoše ih u samo srce pustinje, a Supero i njegov jedini preživjeli prijatelj
riječi nije prozborio o vojevanju u Africi, onda se izgubiše, ni traga od njih. Lovci bili su opet prinuđeni izvlačiti slamke. I
bio je to čovjek šutljiv i zagledan u sebe. najednom postadoše lovina. ovaj put sudbina namijeni da veća mimo-
Kazivalo se da svaki isluženi legionar iđe Aurelija Supera i on ostade na kraju
ima neku mahanu. Još se pričalo da su ne- DILEME JEDNOG VETERANA sam. Legionari koji su na devama krenu-
predvidive, hvatale bi ih kada to najma- Nakon sedmodnevne hajke žeđi, fa- li u potragu za njima našli su ga tri dana
nje očekuju. Eto, Aurelija Supera dopade tamorgane i svakojakih drugih priviđe- poslije kako u dlanove zagrablja pijesak
takva da se javljala u odsustvu vode, pa nja, od cijele grupe ostadoše tek trojica. i guta ga uvjeren da je na izvoru Bosane,
je samim tim bila i predvidiva. Dok god Oko njih, posvud, vladala je nepregledna da je oko njega stado ovaca, da je dječak i
bi u blizini njegova uha protjecala kakva omorina i pijesak koji se zavlačio u usta, u da se jednog sasvim običnog ljetnog dana
rječica, ili samo padala kiša, ili dobovale nos, u oči, u misli same. Ali ni to nije bilo spustio do zdenca da se napoji. Bila je to
kaplje u klepsidri, njegova boljka mirovala najgore, pa ni žeđ koja im je tako isušila fatamorgana i otad Aurelije Supero nosi

60 3/2/2023 STAV