Page 61 - STAV broj 413

u sebi nesvakidašnji nespokoj i nerazmr- ovako: “Bogovima Manima, Aurelije Su- promijenilo. Onaj mlaz vode i dalje ci-
sive snove prepune ludila. per, veteran VIII legije Augusta, sjećanje blija istom snagom i putnici zastaju nad
Kad je odslužio vojni rok, zatraži Au- sebi za života i Veri, supruzi, Maksimini njim, podmeću dlan i trpe hladnoću,
relije Supero da ga pošalju u Ilirik, u rod- i Viktorinu, porodu našem, otišloj kćeri sleđenim usnama čežnjivo cmrčući mr-
ni kraj gdje sve pjeva u vodenoj pjesmi. našoj, koja živješe 28 godina.” zlu vodu. Onda se raspašu i sjednu uz taj
Ispuniše mu želju i već sljedeće godine Aurelije Supero naglo ustaje, sa stra- kamen na kojem vide čovjeka i ženu, a
osvanu on ovdje, na Vardi, gdje još, kako žnjeg dijela odore stresa ostatke zemlje, uz rame svakog od njih po jedno dijete.
se pričalo, njegovi preci Desidijati podi- zateže bodež, povlači togu i dlanovima Ispod stupaju ravnomjerna latinična slo-
goše gradinu i držaše stražu zatvarajući nakvašenim pod mlazom vode zalizuje va. Poredana su kao disciplinirana vojska.
tako prolaz s juga u široku, planinama i kosu. Oni koji ga poznaju već pogađaju Ali niko ih ne čita, niko ne zna taj jezik
brdima okruženu dolinu ispresijecanu ri- da se sprema na put nizvodno, uz šum niti šta piše na tom kamenu. Brige Au-
jekama, rječicama i potocima, a pod Igma- rijeke, sve dok ga voda ne dovede do relija Supera pokazaše se sasvim izlišne.
nom ključaše vrela i ljekovita sumporna klesarske radionice. Tu će dugo milovati Pa ipak, to je nadgrobni spomenik jedne
voda. Na izvoru vrele vode Rimljani već taj nadgrobni kamen, na kojem je već cijele porodice i mora da je njena glava,
bijahu podigli kupatilo i oko njega mno- uklesan njegov i lik njegove Vere i dvo- kako god da se zvala i kojim god jezikom
gobrojne vile za svoje zaslužne ljude, pa je njihove djece, a majstor samo čeka da govorila i kojem god carstvu služila, silno
je, došavši kući, Aurelije Supero mogao Aurelije donese konačnu odluku pa da bila vezana za vodu, jer, zašto bi spome-
birati: da li će komandovati stražom koja ukleše i natpis. Opet je zabrinut. Kako nik postavila baš ovdje, uz rijeku, pored
obezbjeđivaše kupatilo i trg oko njega ili god mu milozvučno, sasvim melodično i mlaza koji šiklja iz stijene.
će preuzeti neku od grupa vojnika raspo- ravnomjerno zvuče te riječi, koje je smi- A kada bi Aurelije Supero kojim slu-
ređenih na prilazima dolini. slio ovdje, pored rijeke koja ne žubori već čajem mogao ustati u tom času i proše-
Iako mu je razum govorio da ostane na zuji, toliko se on brine hoće li one tačno tati stazama koje je prije gotovo cijelog
izvorima sumporne vode, Aurelije Supero opisati ono što želi saopćiti. Naposljetku, milenija utro oko ove stijene, vidio bi
ipak izabra po srcu, da komanduje vojni- ipak, moramo priznati: Aurelije Supero da se i dalje smjenjuju straže. Jedina je
cima na Vardi – oni su držali stražu nad nije baš vičan latinskom, ovdje, u njego- novina u tome da su dozidani bedemi,
putem koji, vijugajući uz riječno korito, vom rodnom kraju, još se govori jezikom podignute kule, pa gore stoji sada cijeli
vodi putnika od Narone u srce Ilirika. njegovih desidijatskih predaka, a i on je jedan grad, stamen, zastrašujući u svojoj
Skupa s namještenjem dobio je i kuću. njime zadojen. neosvojivosti. I on ne bi mogao odoljeti,
Bila je to topla brvnara podignuta na pod- Dakle, dok korača nizvodno, Aurelija već bi dlanovima prešao preko bedema i
zidima od kamena odmah ponad baraka u Supera mori velika briga: hoće li onaj koji osjetio svaku fugu, hrapavost maltera i
kojima bijahu smješteni njegovi vojnici. stane pred nadgrobni spomenik njegove glatkoću kamena. Da, to je isti onaj ka-
Jedini Aurelijev posao bio je da nadgle-
da da li se straže redovno smjenjuju, da
obnoć obiđe bedeme i uvjeri se da straža-
ri ne spavaju i da pregleda zaprege kada
se s juga pojavi kakav karavan s robom.
Ostatak dana provodio je sjedeći iznad ce-
ste, u hladovini stijene iz koje je izvirao
tako hladan mlaz vode da je ruka jedva
izdržavala njenu mrzlinu barem dok se
čovjek ne napije. Žubor te vode odaginjao
je sve uspomene, a pogotovo one u koji-
ma visiše vratne žile prijatelja zaklanih
njegovom rukom.
Nedugo nakon povratka Aurelije Su-
pero se oženi i mi ga nakon jednoličnih
godina vojne službe u unutrašnjosti za-
tječemo na istom ovom mjestu. Leđima
oslonjen o stijenu, sjedi Aurelije pored
onog mlaza koji neprekidno teče iz sti-
jene i šapuće mu svoju vječitu pjesmu. porodice iz tog natpisa saznati tačno ka- men koji su oni vadili iz stijena nadnese-
Ispred njega, presavijajući se preko ka- kvo je bilo njegovo stanje, da je imao ženu nih nad brežuljak pod kojim klokoće je-
menja kao srebreni zmaj, teče rijeka, a i dva sina i kćer koja umrije u dvadese- dan potočić na kojem izgradiše nekoliko
uz nju se bjelasa put. Aurelije Supero tosmoj godini, ili da je imao ženu Veru i mlinica i tu mlješe pšenicu, zob i ječam i
izgleda zapušteno, čekinjasta brada mu sina i kćer i da svi oni odoše s ovog svije- zidaše temelje na kojima podizaše vojne
je potpuno prekrila donji dio lica, odora ta, možda kugom pokošeni, prije njega, a barake. I idući tako uzbrdo, odjednom bi
mu je zgužvana, a po rubovima se hvataju on ostade sam, da se došaptava s vodama zastao i vidio bi ostatke tih temelja, oko
naslage plijesni – izgledao je onako kako i da smrt, od koje je nekada bježao ta- njih sahvatalo se drveće i svezao se nad
jedan rimski vojnik nikako ne bi smio kvim strahom da je bio spreman zakla- njima bršljan. Tu bi kleknuo na jedno
izgledati. Valjda svjestan toga, sve rjeđe ti i najboljeg prijatelja, sad iščekuje kao koljeno i razgrnuo šušanj, zgulio maho-
zalazi među vojnike, a stražu ne obilazi dobrodošlog i najdražeg gosta. vinu s kamena i pogladio ga i, okrenuvši
već danima. Sav je posvećen tom spome- se oko sebe da provjeri da ga ko ne gleda,
niku koji je naručio u klesarskoj radionici MEÐU MILENIJIMA sagnuo bi se i utisnuo jedan poljubac na
na obalama sumpornih vrela. Kamen je Hiljadu godina minu dok si dla- taj hladni kamen koji nekada bijaše dio
tačno njegove visine i na njemu će pisati nom o dlan. U sutjesci ovoj malo se toga njegovog doma. U taj čas začuo bi, kao iz

STAV 3/2/2023 61