Page 78 - STAV broj 190

KULTURA
selu napola vlah), lonđi (daleko), manja
(navika), parera (čokot) itd.
Poznato je da oba subidioma sarajev-
skog džiđoa sadrže ogroman broj turskih
savremenih, ali i arhaičnih riječi. Tih je
riječi više u drugom, a manje u prvom
subidiomu. Taj dio leksike sam dosta
istraživao. U ovom izlaganju nabrojat ću
one manje poznate, koje sam čuo u mojoj
široj porodici ili od starijih sarajevskih
Sefarda do 1992. godine.
To su riječi: abanija (vezeno platno),
abađi (krojač), abrašu (pjega), abdal ili ah-
mak ili tokmak (budala, glupak), isto kao
tontu, ačik (jasan, otvoren u smislu karak-
tera), adet (običaj), afet (preuzeto iz arap-
skog = nesreća), agar (težak, gust), Il kave
esta muj agaradu, ahar (štala), ajdi (hajde-
mo), agir (ždrijebac, pastuh), akča ili aspra
(sitan turski novac), akšam (prvi mrak, ri-
ječ je inače perzijskog porijekla), alapača i
alakača (brbljivica), alaša (rulja, gomila),
alčak (mangup), Binju si fazi un alčak (Bi-
njo se pravi mangup), alhad (nedjelja –
od arapskog al-had), alhašuf (badem – od
arapskog al-hašuf), almeša (šljiva), anteri
(vrsta gornje haljine) – u Sarajevu se iz-
govarala antiri, belá (nesreća), burikita (pita
od mesa – od burek), bašća (bašča), bagla-
majka (željezna spojnica), buluk (gomila),
bogu (zavežljaj), beledije (općina), bulbul
(slavuj), bećara (djevojka), čanta (torba),
čadir (kišobran), čuili (seljak), čimbur (kaj-
gana), čuvaldis (velika igla), devlet (vlast),
džuzdan (novčanik), đinem (pakao), gjizve
(džezva), englena (razgovor), fajde (dobit),
hal (teškoća, muka), jali (obala), japrakitus
(sarmice), jangin (pijanica), kajik (čamac),
kasavetis (tegoba), kondža (ruža), kunduri-
jas (cipele), kuđuluz (prostak), legen (lavor),
lakrdi (razgovor, šala), marafet (podvala),
mezarlik (groblje), maše (hvataljke za žar),
muabet (razgovor), mušteri (kupac), musafir
(gost), merđil (vijeće), mušmula (mušmu-
la), nafaka (korist), nijet (nakana), peškeš
(poklon), pasvanđi (noćni čuvar), salkum
(grozd), sanis (tanjir), siklet (nervoza), sirma
(srebro), šerit (šaljivčina), tepe (tržnica na
otvorenom), telal (glasnik), tefsin (tepsija),
tenećeđi (limar), zahmet (trud, briga), zeris
(mrvice) i zerdelijas (žute šljive).
Neke hebrejske riječi bile su napisa-
ne ranije. Te su se riječi koristile kod sko-
ro svih sefardskih Jevreja. Navest ćemo
nekoliko hebrejskih riječi koje su se često
koristile: aftahá (nada), aftará (poglavlje iz
Proroka), akavód (u čast), alav-ašalom (pokoj
mu duši), alitréja (tjestenina), ašem šomér
(sačuvaj Bože), bar minám (ne daj Bože),
beemót pl. (govedo), ben-adám (čovjek), be-
rahá (blagoslov), berit milá (obrezivanje),
bet-ahajim (groblje), bet din (vjerski sud),
buhór –buki (prvorođeni sin), buhóra-bu-
kica (prvorođena kćerka), cedaká (mi-
lostinja), darsadór (predavač), derašót pl.
78 25/10/2018 STAV
(predavanje-propovijed), etróg (limun), isto su tako mnogobrojne kao i turske.
ezrát jetomim ( društvo za pomaganje si- Mada se sefardska populacija odupirala
ročadi), garón (grlo), gojim pl. (nejevrej), dok je mogla, počela je prihvatati lokalni
haham (rabin), haméc (kvasni hljeb), hazán jezik. To se počelo dešavati izvjesno vrije-
(predmolitelj), hešbón (račun), hupá (bal- me poslije austrougarske okupacije. Kao
dahin), ješíva (bratstvo – jevrejska vjerska što smo na početku ovog izlaganja rekli,
škola), ketuba (vjenčani list), limúd (zaduš- Sefardi posuđuju iz bosanskog jezika gla-
nica), luláv (palmino lišće), mamzér (kopile), gole i imenice dodajući im španske sufikse
mašíjah (mesija-spasitelj), macót (beskva- i prave od njih lekseme koje ipak imaju
sni hljeb), minhá (popodnevna molitva), pravu jezičku, špansku fizionomiju. Takve
moadím pl. (praznik), perašá (poglavlje iz riječi (prožimanje dvaju jezika) nisu vrlo
Tore), pizmoním pl. (ritualni napjevi), rubí česte. Sarajevski (bosanski) džiđo upotre-
(učitelj), rubísa (rabinova žena), samás bljava glagol klanjijar, koji je napravljen
(vratar, poslužitelj u hramu), sedér (red, od slavenske osnove i španskog sufiksa za
večera uoči Pesaha), sidurím pl. (molitve- prvu špansku konjugaciju na ar. Odličan
nik), sehel (mudar), simán tov (sretno), suká primjer za to je sljedeće:
(sjenica-koliba), šeakól (blagoslov za raki-
ju), šehitá (ritualno klanje), šohét (mesar), Ja la toman Zumbulaća
taamím pl. (naglasak-akcent), talét (moli- Ja la ambezan a klanjijar
tveni šal), tanít (post), tefilá (molitva), tešuá Mižor klanjeja Zumbulaća
(spasenje od grijeha), tikía (tuberkuloza), Ni la mužer del daja.
zahút (činiti dobro djelo). U prijevodu:
Pa uzimaju Zumbulaću
Italijanske riječi pojavile su se rano Pa je vode da klanja
u oba subidioma sarajevskog džiđoa zato Bolje klanja Zumbulaća
što su sarajevski Jevreji imali bogate trgo- Nego njihova žena
vačke veze s Jevrejima iz Italije, naročito
s Venecijom, a i dalmatinskim gradovi- (Samuel Elazar,
ma. Navest ću riječi koje je Kalmi Baruh Romancero judeo-espanjol, str. 299)
objavio u tekstu Jevrejskošpanjolski jezik u Sefardi koji su govorili subidiom sa-
Bosni, str. 289, 1930 godine: rajevskog džiđoa, kad bi zaboravili neku
riječ, upotrebljavali su hibridne riječi:
Alora – tada, bisonjo – potreba, bué – trpinjar, razbijar, klanjijar itd., kao i ime-
vol, đustu – upravo, fin ke – dok, kušin – nice: ponjiva, ulivak, učiteljka, besposlenja-
jastuk, butika – dućan, kalsonis – čarape, kis, gazda, stražar, sijelo, ili izraze: ni pet
karoca – kola, letra – pismo, lokanda – svra- ni šest, neće grom u koprivo itd. Neki su
tište, povreto – jadničak, mai – nikada, pur ljudi upotrebljavali čudne mješavine tur-
tropu – nažalost, sin dubio – bez sumnje (hi- cizama i serbokroatizama: Mi nonu tuvu
bridna špansko-italijanska forma), šoldo nijet di ir al čarši i avlar cun lus muzafiris
– novčić, svelto – vitak, rola – uloga, testa (Moj djed je namjerio da ide u čaršiju da
– glava, biljeto – karta, lavoro – posao, var- govori s gostima); Dever mi kirida, ali šta
da! – gledaj!, pazi!. ćemo, kali trpinjar (Dever, draga moja, ali
se mora trpjeti) itd. Ovakve kombinacije
Pored turskih i hebrejskih riječi, samo riječi može razumjeti samo onaj koji go-
neke grčke riječi pojavljuju se u sarajev- vori oba ova jezika. Laura Papo-Bohoreta
skom idiomu: agra, fustan, kandil, mandra, u studiji La mužer sefardi de Bosnia ko-
pitá, makar (u značenju bar). risti na str. 97 izraz sea komo sea, koji je
prijevod bosanskog bilo kako bilo, koji bi
Nakon aneksije Bosne i dolaska au- se na španskom izgovorio sea cual fuera.
strougarske vlasti, dosta su njemačkih ri- Iz svega ovoga možemo zaključiti da
ječi Sefardi usvojili: banovo (željeznička su od 1920. pa do 1941. Sefardi u većini
stanica), bircaus (krčma), feš (skladan), hoh bili bilingvisti, što je i razumljivo.
(ponosan – visok), cigla, pigla (pegla), hofriar
(udvarati se), šlang (vitak), šolja, šnajder
(krojač), faifa (lula), kufer, torta, trafika itd.
Bosanske riječi koje su posljednje ušle
u glosar obaju subidioma bosanskog džiđoa
Sefardi koji su govorili subidiom sarajevskog džiđoa, kad bi
zaboravili neku riječ, upotrebljavali su hibridne riječi: “trpinjar”,
“razbijar”, “klanjijar” itd., kao i imenice: “ponjiva”, “ulivak”,
“učiteljka”, “besposlenjakis”, “gazda”, “stražar”, “sijelo”, ili izraze:
“ni pet ni šest”, “neće grom u koprivo” itd. Neki su ljudi upotrebljavali
čudne mješavine turcizama i serbokroatizama: “Mi nonu tuvu nijet
di ir al čarši i avlar cun lus muzafiris” (Moj djed je namjerio da ide
u čaršiju da govori s gostima); “Dever mi kirida, ali šta ćemo, kali
trpinjar” (Dever, draga moja, ali se mora trpjeti) itd.