Page 77 - STAV broj 190
P. 77

savjet. Jednoga dana, kad joj je svekrva        Narodno stvaralaštvo bosanskih Sefarda možemo podijeliti na
počela davati savjet, Merjam joj usred go-      književno i muzičko, usmeno i pisano. Književno stvaralaštvo bilo
vora viknu: ‘Vi pričajte...’” (Cuentos sobre    je od krucijalne važnosti isto toliko kao i muzičko, u očuvanju
los sefardies de Sarajevo; Priče o sarajevskim  tradicije i ukupnog bitisanja Sefarda ne samo u Bosni nego i u
Sefardima, “Logos”, Split, 1994)                cijelom sefardskom svijetu. Priče i romanse prenosile su se s
                                                generacije na generaciju tokom vjekova. Starije su žene u tome
SEFARDI SU U VEĆINI                             imale glavnu ulogu
BILI BILINGVISTI
                                                    Slova č, ć, dž, đ, š i ž se u raznim vari-       farmaceuta i jednog od najistaknutijih
    Analizirajući ova dva citata, vrlo lako     jantama izgovaraju u bosanskom džiđou,               antologičara bosanskog i sefardskog
možemo primijetiti razlike između dva-          za razliku od kastiljanskog, u kome postoji          narodnog blaga, da su njegova i neke
ju subidioma sarajevskog govornog idio-         samo ch = č i j, tj. h, npr. džueves – jueves        druge sarajevske porodice došle iz Ka-
ma. Moram napomenuti da su tekstove             (četvrtak), đugar – jugar (igrati), dišar – dejar    talonije u Bosnu. Poznati hispanolog
napisale: prvi Laura Papo-Bohoreta (La          (ostaviti); slovo j – javi = llave (ključ), kaje     M. L. Wagner o sefardskom porijeklu
Francesa), a drugi Rikica Ovadija. Obje         – calle (ulica); slova tj i dj – ritju, riku, rikju  balkanskih Jevreja u poznatoj raspravi
su bile književnice i odlični poznavaoci        = rico (bogat), pašariku, pašarikju – pajarito       Caracteres generales del judeo-espanyol de
obaju subidioma sarajevskog govora. Dru-        (ptičica), kantika – cantica (pjesmica), ami-        Oriente, objavljenoj u časopisu Revista de
gi subidiom sadrži nekoliko nešpanskih          gju – amigo (prijatelj), tridju – trigo (žito),      Filologia Espanola, anejo XII – Madrid
riječi uobičajenih u Sarajevu. Neke gla-        midja – miga (mrvica) itd.                           1930, napisao je sljedeće: “Kod istočnih
sovne promjene spomenutih dijalekata                                                                 Sefarda postoji predanje da su Sefardi iz
španskog govora koje su nastale u govo-             U bosanskom džiđou kao i svugdje                 Carigrada i Azije najvećim dijelom po-
ru sefardskih Jevreja već su spomenute,         na Balkanu dosta se koristi katalonski               rijeklom iz dvije Kastilje, dok su oni iz
ali postoje i druge koje su karakteristič-      glagol caler (kaler), koji znači treba, a u          Makedonije, Grčke, Bosne, Srbije i di-
ne za bosanske subidiome. Osnovne su:           nekim slučajevima i mora. Taj je glagol              jela Bugarske principijelno porijeklom
funkcionalno nerazlikovanje fonema e i          bezličan, a sama riječ dolazi od latinskog           iz sjevernih pokrajina Španije, Aragona
i, npr. padre u padri – otac, noće u noći –     calere. Glagol nalazimo i u aragonskom               i Katalonije.”
noć, kao i o u u, npr. kerido u kiridu (drag),  dijalektu. Interesantno je da bi u bosan-
tonto u tontu (glup).                           skom džiđou infinitiv glagola mogao biti                 Poznati hispanolog Moise Frank tvr-
                                                kalir. Koristila su se samo tri nepotpuna            dio je da je nakon 1540. godine došlo u
    Takve su promjene u nenaglašenom            oblika; imperativ: kali, no kali (treba, ne          Sarajevo više od 30 jevrejsko-portugalskih
slogu naglašenog vokala e u a ispred kon-       treba, mora, ne mora), kali ki sepas (treba          porodica. Dokaz za to jeste da u rječniku
sonanta r, npr. várdi, puárta, nedosljedno      da znaš), no kali nada fazer (ne treba ništa         sarajevskog džiđoa postoji priličan broj
zadržavanje glasa f, npr. fazer i azer, fižu i  raditi), perfekt kaljo: kaljo ir a Sarajevo          portugalskih riječi kao: ainda (još), aka-
ižu, sporadično razlikovanje bijabijalnog       (trebalo je ići u Sarajevo), i kondicional           vidar (biti oprezan), abatafadu (ušuškan),
okluziva b od labiodentalnog frikativa v,       kalija (trebalo bi): kalija tiner algu para          alfinete (igla), arastar (vući), batir (udarati),
npr. kavesa i kabesa, vazo i bazo, te pala-     kumer (trebalo bi imati nešto da se jede).           bira (ljutnja, huja), buraka (rupa), čamuškar
talizacija suglasnika k i g, npr. riku i figu,                                                       (pocrveniti), kopo (čaša), kazal (seoce),
i česte metateze suglasnika, npr. daldi,            Ove primjere sam spomenuo da bih                 unu in kazaliku medju blahiku (jedan u
dibaldi, zatim slova h i f, npr. hoja i foža    potkrijepio riječi dr. Samuela M. Elazara,
(list), fijaru i hijero (željezo), n u m, npr.
muzotrus i nosotros.

                                                                                                     STAV 25/10/2018 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82