Page 69 - STAV broj 167
P. 69
a onda se osjetio jačim i spremnijim, te je Procedura je bila vrlo jednostavna. On bi postio jedan dan do podne,
preskočio našivanje i postio cijele dane. a drugi od podne, pa bi njegova nana uz iftar donijela iglu i konac i
sve to našila. Tako je trajalo nekoliko godina, a onda se osjetio jačim
Drugom je, kako kaže, naviku posta i spremnijim, te je preskočio našivanje i postio cijele dane
razvio i omilio dedo. Dedo je bio bolestan,
a imao dosta para. Pare k’o pare, svakom javno mrsiti, iz poštovanja prema svojim zna za sebe, posti i džamiji hizmeti. U
su drage. Tako se on i dedo nagodili da komšijama – ali od njega ni traga ni glasa. posljednje je vrijeme dobro posenilio,
će on postiti, a dedo će to pred iftar otku- “Vjeruj mi, efendija, da se za tim čovje- ali u džamiji ne propušta vakta. Došao
pljivati. Tako je i bilo. On bi cijeli rama- kom tada tragalo više i ozbiljnije nego što u njegov džemat novinar i hoće da na-
zan postio, dedo kupovao, a pare kapale se danas traga za zločincima i ubicama”, piše lijepu ramazansku reportažu. Tra-
u ruke. S vremenom je dedo otišao ondje završi on svoje zapažanje. žio novinar od džematskog imama da
gdje svi prije ili poslije idu, ali je praksa mu nađe starijeg dedu koji je postio
posta ostala i ni za šta je ne bi mijenjao. Peti se samo mudro smješka i od- i upamtio dosta ramazana, kako bi o
mahuje glavom. Pitamo ga ima li on šta tome promuhabetili. Imam, bezbeli,
Treći pripovijeda kako ga je majka uči- dodati. Veli da nema, osim što je njega predložio baš ovog dedu, ali je razgo-
la da se dijete tokom posta može napiti postu naučio strah od ćumeza. Djeci se vor na samom početku krenuo u neo-
vode ili mlijeka, ali samo pod uvjetom da tada govorilo da će oni među njima koji čekivanom smjeru:
to bude naiskap. “Sjećam se”, veli, “da bih ne budu postili uz ramazan Bajram do- Novinar: Dedo, postiš i ove godine?
nageo najveću čašu mlijeka koju smo imali čekati u ćumezu s kokošima. “I, đe nećeš Dedo: Jesam, fala Allahu.
i pio sve dok se ne bih prepao da će mi oči postit’, molim te lijepo!?” Novinar: Postio si puno ramazana?
iskočiti, i onda bih nastavio postiti. Dok Dedo: Jesam, da Allah ukabuli.
bismo po danu klanjali u džamiji, u meni Posjedismo još malo i krenuh kući. Novinar: Koliko si ih otprilike is-
bi sve mućkalo mlijeko, ali sam postio.” Vozim se vijugavim makadamom i premo- postio, možeš li mi reći?
tavam film, smješkajući se sam sa sobom. Dedo: Hm, pa jesam... jesam ba-
Četvrti ispriča kako pamti da se jedne Kontam, sve hadžija do hadžije. Džeko je rem deset.
godine uz ramazan u selu dogodilo nešto “hadžija” na terenu; ovi su ljudi hadžije Novinar u nevjerici gleda u dedu;
neobično. Naime, grupa ljudi, i muslima- s riječima i lijepim događajima koje po- imam koluta očima, a ja se uvijek slatko
na i katolika, prolazila je danju kroz šumu spremam u svoju ramazansku seharu, a i nasmijem kada se sjetim ovoga.
iznad sela. Slučajno su opazili negdje iza ja bih se te godine trebao vratiti s časnih Eto, pa nek’ ostane i to u sehari.
stabala siluetu čovjeka koji je pušio ciga- mjesta s titulom pravog hadžije. Lijepi naš ramazan! n
retu. Uskoro se cijelo selo dalo u potragu
za “bezobraznikom” koji se usudio oskr- I da, umalo da zaboravim. Sjetih se
naviti svetost ramazana, i to u po bijela jednog starog džematlije koji, otkako
dana. Tražili su ga jednako i muslimani
i katolici – jer i katolici su se ustručavali
STAV 17/5/2018 69
