Page 52 - STAV broj 322-323

DRUŠTVO

predsjednika vakufskog sabora u Sara- ukazivali na neopravdanost osporavanja neraskidivoj povezanosti i uvjetovanosti
jevu. Taj mu je čin donio egzistencijalnu imena Bošnjak ili pak na neadekvatnost zemljom i državom Bosnom i Hercegovi-
stabilnost, ali samo do sloma jugoslaven- njegove zamjene imenom Musliman. Po- nom najbolji bi dokaz bio upravo sljedeći
ske države i formiranja NDH. Slijedili su sebnu upornost i dosljednost u političkoj Ćišićev stav:
novi izazovi, odlazak sinova u partizane, i znanstveno-spisateljskoj praksi afirma- „Mi nismo neka repa bez korijena,
život u okupiranom gradu, tegobe ratnog cije nacionalnog imena Bošnjak nakon kako bi to neki htjeli da kažu, a naša pri-
preživljavanja... Drugog svjetskog rata ispoljili su: Huse- vrženost bosanštini ne datira od novih da-
Bio je jedan od pokretača Musliman- in (Husaga) Ćišić, Adil-beg Zulfikarpa- tuma, kako to neki već vele, nego je ona
ske rezolucije grada Mostara 1941. protiv šić, Ćamil Avdić i Smail Balić. Dr. Đozić produkt jedne zdrave narodne misli, koja
ustaških zločina. Član je 3. zasjedanja AV- u svom radu ističe razumijevanje Bosne je vjekovima davala impulsa svom javnom
NOJ-a i ZAVNOBiH-a. Na Trećem zasje- i Bošnjaka u spisateljskom djelu Huseina životu u našim pokrajinama.”
danju AVNOJ-a podnio je amandman o (Husage) Ćišića, naglašavajući tri značajna Husein (Husaga) Ćišić bio je izuzetno
bošnjačkom nacionalnom pitanju, koji, pitanja: a) doprinos metodološkom dis- obrazovan čovjek iako mu je nedostajalo
nažalost, nije usvojen. Bio je predsjednik kursu prevladavanja stereotipnog inter- odgovarajuće školske spreme i stručnosti.
Vakufsko-mearifskog sabora u Sarajevu pretiranja bošnjačkog nacionalnog iden- Ćišić, međutim, nije dozvoljavao da ta re-
do 1945. godine. Kao član Ustavotvorne titeta; b) kritiku vulgarno-marksističkih i alnost kompromitira principe i ideale u
skupštine DFJ, nije bio zadovoljan nacrtom nacionalističkih interpretacija bošnjačke koje je vjerovao. To je jasno pokazao to-
novog Ustava jer u njemu nije bilo šeste nacije; c) samorazumijevanje Bošnjaka u kom ratnih i poratnih četrdesetih, kad se
baklje koja bi simbolizirala Bošnjake kao uvjetima historijske nužde. sukobio s establišmentima režima koji su
narod ravnopravan ostalim narodima Ju- O društvenopovijesnoj autentično- negirali bošnjačko pravo na slobodu i na-
goslavije. Iz tih razloga Husaga je 18. janu- sti i autonomnosti Bošnjaka, kako ih u cionalni dignitet u vlastitoj domovini. Ći-
ara 1946. godine predložio amandman na svom spisateljskom djelu naziva Husein šić je, zasigurno, već tada osjetio da srpski
član 3. prijedloga Ustava u kome je tražio Ćišić, navodi prof. dr. Đozić, i njihovoj nacionalisti posredstvom Komunističke
da se, umjesto pet, ugradi šest buktinja u partije nastavljaju s predrasudama prema
grb, a koje bi simbolizirale: „Srbe, Hrva- Bošnjacima. Sličan zahtjev uputio je i Mu-
te, Slovence, Makedonce i Crnogorce, kao hamed Hadžijahić Edvardu Kardelju i Avdi
i ravnopravne federalne jedinice tih na- Humi, „tražeći uvažavanje nacionalnosti
roda. Pri tome se, vjerovatno „slučajno”, Bošnjaka”. Komunisti, opterećeni predra-
zaboravilo na šestu buktinju, koja bi uz sudama prošlosti, nastavljaju staru srpsku
federalnu jedinicu Bosnu i Hercegovinu nacionalističku politiku osporavanja i ne-
simbolično predstavljala i sve stanovnike giranja Bošnjaka s ciljem podjele Bosne i
koji stoljećima žive na tom teritoriju, čije Hercegovine. I sve to pod izgovorom da
je historijsko narodno ime Bosanac, od- se bošnjačka nacija ne uklapa u Staljino-
nosno Bošnjak. Prijedlog Husage Ćišića vu teoriju nacije. Dogmatski sljedbenici
nije bio prihvaćen. vulgarno-marksističke Staljinove teorije
nacije bili su u komunističkom pokretu
NISMO MI REPA BEZ KORIJENA Jugoslavije Moša Pijade i Veselin Masleša,
Kada je u pitanju socijalno-političko piše prof. dr. Đozić. V. Masleša je ekspli-
i znanstveno mišljenje između dva svjet- citan kada je riječ o negiranju bošnjačke
ska rata, ali i nakon uspostave SFR Jugo- nacije, te tvrdi „da muslimani Bosne i
slavije, također, dolazi skoro do potpunog Hercegovine nisu nacija, oni stvarno ne-
utihnuća upotrebe imena Bošnjak, piše maju ni jedno od objektivnih potrebnih
prof dr. Adib Đozić u naučnom radu Bo- svojstava koja čine naciju, a nemaju ni
sna i Bošnjaci u spisateljskom opusu Husei- subjektivne svijesti, logične posljedice
na Husage Ćišića.
Jugoslavenska i bosanskohercegovačka BOŠNJACI NISU NI SRBI NI HRVATI
socijalno-politička znanstvena misao, sve
do kraja šezdesetih godina dvadesetog sto- Ćišić s uvjerljivom i nedvosmislenom argumentacijom pokazuje da Bošnjaci u etno-
ljeća, uokvirena i određena dogmatskim loškom pogledu nisu ni Srbi ni Hrvati. „Sve beogradske vlade u nekadašnjoj Jugosla-
shematizmom vulgarno-marksističke ide- viji bile su po svojoj ideološkoj osnovi srpske, odnosno srbijanske vlade, pa ukoliko su,
ologije, ne samo da osporava ime Bošnjak ponekad, po obliku imale i drugi izgled, u stvari su redovno reprezentirale srpsku naci-
već i negira bilo kakvu nacionalnu poseb- onalnu ideologiju. Zato im je bosanska individualnost bila trn u oku, a riječ Bosanac i
nost Bošnjaka, ostavljajući im mogućnost bosanština skoro što i pravo svetogrđe! Da bi tim, kako ini misle, egzotičnim nazivima
da se etnički imenuju Srbima, Hrvatima zadali i smrtni udarac, odredbama su temeljnog zakona, podijelili našu užu otadžbinu
ili pak, ako to hoće, mogu biti nacional- na izvjesne administrativne jedinice i te jedinice (županije) direktno vezali za centralnu
no neopredijeljeni, naglašava Đozić. Da- upravu u Beogradu, a nama, nesumnjivom izdanku onih tvrdoglavih i dobrih Bošnjaka
kle, mogli su biti bez nacionalnog ime- iz Kulinova, Ninoslavova, Kotromanjina, Tvrtkova, Dabišina, Ostojina i Tomaševa doba
na, mogli su prihvatiti tuđe nacionalno ostavili pravo da se zovemo Muslimanima s prozirnom tendencijom da nam u znaku
ime (Srbin, Hrvat), samo nisu mogli biti toga u svim danim zgodama ospore pravo riječi u nacionalnim i državnopravnim pita-
ono što povijesno jesu – Bošnjaci. Upr- njima uopće, a napose u nacionalnim i državno-pravnim pitanjima naše uže domovine
kos svih tih političkih i „znanstvenih” Bosne i Hercegovine. Ta se tendencija beogradskih vlastodržaca jasno očitovala prili-
osporavanja i negiranja, u okvirima boš- kom podjele naše šire, a i naše uže otadžbine, na banovine. (...) Mi ni kod prvog, ni kod
njačkog socijalnog i političkog mišljenja potonjeg slučaja podjele naše otadžbine nismo došli u obzir, jer, kao anacionalan ele-
bilo je autora koji su nedvosmisleno i ar- ment, sa svojim egzotičnim i ako ćete, neukusnim nazivom, nemamo šta tu da kažemo.”
gumentirano u svom spisateljskom radu

52 7/5/2021 STAV