Page 52 - STAV broj 394

DRUŠTVO

Teška životna priča Mehmedalije Ikanovića
OSAM KABURA SAM

U LOGORU KOPAO

ZA JEDAN DAN

Mehmedalija Ikanović iz prijedorskog naselja Donja Ljubija bivši je logoraš. Danas živi bez ikakvih

primanja, bez penzije, u neuslovnom kontejneru, bez vode i struje i teško narušenog zdravlja. Na
proljeće bi, zahvaljujući federalnom ministru Edinu Ramiću, trebala početi gradnja nove Mehmedalijine
kuće. Mehmedalija Ikanović cijeli je svoj život posvetio drugima i pomagao drugima, a sada je
vrijeme da mi pomognemo njemu – čovjeku čiji se život promijenio iz temelja za jednu noć, ali isto
tako čovjeku čija je vjera u Boga veća od bilo kojeg njegovog iskušenja.

Piše: Amila MEMIĆ

ehmedalija Ikanović, 69-go-
dišnjak iz Prijedora, jedan
je od onih ljudi kojima se
Mživot preokrenuo preko noći.
Naime, do rata Mehmedalija i njegova
porodica živjeli su životom obične poro-
dice srednje klase. Majka je bila doma-
ćica, Mehmedalija, njegov otac, supruga
i braća su radili. Tada nisu mogli ni za-
misliti da će danas živjeti u kontejneru,
bez vode i struje. Da će od dobrog srca
njihovih komšija zavisiti hoće li taj dan
imati nešto za jelo,
Mehmedalija je rođen u Donjoj Lju-
biji, gdje i danas živi. Završio je Ugosti-
teljsko-ekonomsku školu u Prijedoru,
nakon toga je okončao i školovanje za
varioca. Mehmed se i oženio, dobio svo-
ja dva sina, živio je mirnim, uobičajenim
životom sve do kobne 1992. godine, go-
dine koja će za Mehmeda značiti gubitak
svega što je do tada imao.
Cijelog svoga života Mehmed je bri-
nuo o drugim ljudima i stavljao njihove poslije nje mi je onda otac zalegao. Rat- volio. Ona mi je potpisala da naslijedim
potrebe ispred svojih. Prvo je služio svoju no stanje, imao je rak pluća i mjesec dana ovo”, počinje Mehmedalija svoju život-
nanu, potom svog oca, svoju ženu, podi- sam njega služio dok nije preselio. Nakon nu priču za Stav.
gao svoja dva sina i, na koncu, pomagao toga, prošla je godina dana i razboli mi se Mehmedalija je za vrijeme rata bio u
svojoj majci do njenog posljednjeg daha. žena. Izgleda da je imala onu najgoru bo- logoru “Omarska”. Sve vrijeme rata je bio
“Prvo sam odslužio svoje matere lest. Išla je u bolnicu u Prijedor, ali već je u Prijedoru, za šta je trebala ogromna hra-
mamu, svoju ebejku, ali kad je pala u bilo prekasno. Sva se bila osušila... I eto, brost. Tadašnje komšije, s kojima se družio
postelju, zvao sam mamu da dođe pomo- za godinu dana su oboje otišli. Dvadeset i pazio, istog dana kada se zaratilo su mu
ći. Bilo mi je neugodno kao muškarcu da i dvije godine sam mamu služio, ona je kazale: “Nismo mi više ništa.” Doživio
je kupam i presvlačim. Ona je preselila, a umrla prošle godine. Poštovao sam ju i je i preživio razne grozote, a posljedice

52 23/9/2022 STAV