Page 71 - BROJ 50/GODINA II/SARAJEVO 18.2.2016.

Za sedam godina više od 200

igranja “Žabe”

PREDSTAVA

O NAVIKAVANJU

NA MIR

Piše: Mirza SKENDERAGIĆ Tekst: Dubravko Mihanović; režija: Elmir Jukić; igraju: Emir
Hadžihafizbegović, Aleksandar Seksan, Mirsad Tuka, Moamer Kasumović

d 1992. do 1996. godine trajala je ljepši život. Međutim, mnogo je lakše pro- o našoj unutrašnjoj borbi koja traje. Prika-
opsada Sarajeva. Na Sarajevo je mijeniti druge nego sebe, pa jedan logičan zujući dane naše svakodnevice, režiser pred-
dnevno padalo 329 granata. Tenko- i dobronamjeran savjet postaje razlogom stavu ritmički dovodi do vrhunca, a zatim
Ovi se 1996. godine povlače s brda, svađe. Uskoro Zeko “zarati” i sa Švabom, naglo spušta na samo dno izmjenjujući su-
krv prestaje teći, ali rat se ne završava. Tada koji je nadimak dobio jer je cijeli rat proveo kobe i pomirenja kao noć i dan te cijedeći
otpočinje druga opsada, opsada duše. Dva- u Njemačkoj, što se, naravno, kosi s uvje- iz njih sve frustracije, agresiju, inferiornost
deset godina poslije, mnogi preživjeli i dalje renjem ratnog veterana. Dodamo li ovo- i sujetu koji se godinama skupljaju. Scena
ne mogu vratiti svoje živote. Žaba režisera me Švabine ironične komentare na Zekine okružena gledalištem, kao što je Sarajevo u
Elmira Jukića predstava je o preživjelima, priče s prve linije: “Znamo to” (iako upravo ratu bilo okruženo topovima i snajperima,
o njima, o nama. Više od 200 izvođenja u 7 ljudi poput njega to ne znaju), onda je novi glumce usmjerava jedne na druge. Upra-
godina potvrđuje njenu bezvremenost, ali i sukob nužan, jer najteže je pogledati svijet vo ovakvo “zanemarivanje” publike tjera
gorku istinu da rat još nije završen. iz tuđe perspektive. Poput Mesije, s knji- glumce da se u potpunosti ogole pred njom,
Žaba je višestruko nagrađivani tekst gom u ruci, i kao lik koji jedini nudi nadu duboko zaronivši do same srži svojih ulo-
autora mlađe generacije hrvatskih drama- u promjenu, u brijačnicu “zaluta” Muki. ga. Scenografija je sačinjena od detalja koji
tičara Dubravka Mihanovića. Radnja je Na profilima ovih likova počiva naše su u funkciji teksta, a koji, omogućavajući
smještena u poslijeratni, tranzicijski peri- društvo i danas, 20 godina poslije rata i 7 glumcu interakciju s prostorom i pokrećući
od, u brijačnicu na periferiji grada. Lica su godina nakon premijere Žabe. Ono je sači- nove monologe i ispovijesti, dobijaju svo-
ratni veteran koji boluje od PTSP-a Zeko njeno na psihijatrijskim tretmanima ratnih je emotivno i intimno značenje: razbijena
(Emir Hadžihafizbegović), Braco je njegov veterana koje danas smatramo budalama, levha koja je Zeki spasila život tokom rata
mlađi brat, alkoholičar i kockar (Aleksan- na sjećanjima i crno-bijelim fotografijama na Treskavici, fudbalska lopta i fotografije
dar Seksan), Švabo (Mirsad Tuka) je njihov fudbalske ekipe koja je u ratu “izrešetana”, kao elementi sjećanja na mladost i sreću itd.
najbolji prijatelj, tipični taksista, a poput prijateljima koji su poginuli pred našim oči- “Danas sam vidio onakvu ‘Žabu’ kakvu
deus ex machine u brijačnicu dolazi i mla- ma (Zeko). Ovi likovi govore u ime svojih smo mi imali. Ista boja, sve... Onda sam se
di prodavač knjiga Muki (Moamer Kasu- sugrađana koji su ostali bez poslova, u ime sjetio da su je sprešali, majku im...”, kaže
mović). Izgubljeni u okrutnom poraću, i onih koji spas traže u kockanju i flašici alko- Braco otpočinjući razgovor sa Zekom. Da-
na granici da odustanu od vječite borbe s hola skrivenoj u unutrašnjem džepu jakne, kle, “Žaba”, nekada popularni automobil,
prošlošću, dane troše u bjesomučnim po- a koji žive sa strahom u svakom dijelu svo- danas oldtimer, istovremeno budi sjećanje
kušajima da promijene svijet kada već ne ga tijela (Braco). U njihovim postupcima, na sretno vrijeme i opominje da je taj pe-
mogu promijeniti sebe. riječima i kretnjama ogledaju se i sudbine riod završen onda kada je ubijeno prvo
Univerzalnost priče dopustila je dra- onih koji su “pobjegli”, dok su ostali branili dijete, kada je silovana prva žena, i da ga,
maturške intervencije i prilagođavanja zemlju, a koji sada zbog toga potajno krvare kao i svaku prošlost, treba ostaviti iza sebe
sarajevskom kontekstu. Božić postaje Baj- iz skrivenih rana (Švabo). Naravno, tu su i i krenuti dalje.
ram, život ostaje život. Prvi nagovještaj ko- svi oni silni najbolji studenti koji o boljoj Brijačnica, mjesto na kojem se oštrom
načnog dramskog sukoba koji će se voditi budućnosti sanjaju u svojoj zemlji iz koje britvom čisti i uređuje lice, simbolizira
unutar svakog lika, dok će ostala lica služiti ne žele otići, iako ih ona uporno odbacuje naše čistilište za pročišćenje duše s ciljem
kao posrednici, nastaje između dva brata, u kao strano tijelo. postizanja iskupljenja potrebnog za ulazak
silnom pokušavanju starijeg da preusmjeri Neknjiževni, “gradski” jezik teksta, bez u raj – za nastavak života. Secirajući tragič-
život mlađeg, iako se ni sam ne može po- posebnih dijalekatskih obilježja, uz nagla- ne, nesretne i moralno upitne životne sud-
maknuti s mrtve tačke. Zeko, kojeg je na- šenu naturalističku režisersku postavku bez binske odabire, Žaba nakon dramaturškog
pustila žena odvodeći dijete zbog Zekinog većih dramaturških intervencija, te nada- hoda po oštrici noža napušta prostor zbilj-
agresivnog ponašanja, savjetuje brata da se sve emotivna glumačka interpretacija liše- ske okrutnosti i, zašivajući otvorene rane,
vrati porodici i da im prizna da je ostao bez na viška patetike, donose uvjerljiv prikaz suptilno nudi tračak optimizma u obliku
posla. Da zajedno pokušaju izgraditi bolji i stanja u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, jednog dogovora za fudbalski termin. n

STAV 18/2/2016 71