Page 49 - STAV 81 22.009.2016

ja koristio taj recept”, kazao je Ćeman za
časopis Život 1999. godine. “Kad sam se
vratio iz Beograda, svratio sam u Orašje na
Savi jer sam tamo postavljao biblioteku, i
sjedim s Fatimom Jukić, bibliotekarkom.
Ona pristavila kahvu. Vidim na njenom
stolu Biserje i ona mi govori: ‘Eto, ja to
kupila na sajmu, a vidi šta kaže Oslobođe-
nje.’ Kad sam ja to vidio! Napad na Biser-
je. Drvlje i kamenje. Muhamed Nuhić. I
vidim da je to sinoć bilo na Dnevniku, a
zna se ko stoji iza Dnevnika. (...) Kad za
sedam dana u Komunistu isti onaj članak
Muhameda Nuhića. Ja sam tada mislio da
je Alija već uhapšen i očekujem da i mene
stave pod ključ. Ja sam Aliju lijepo molio
da on mene nigdje ne spominje. Ali je on
u napomenama naveo da se zahvaljuje
meni, Selimu Brkiću i jedina institucija
koja je tu spomenuta jeste biblioteka ‘Ha-
mid Dizdar’ u Tešnju. Vidim ja, nema tu
čekanja. Sjetih se da mi imamo poslovne
veze s Mariborom, pa ću, računam, samo
produžiti preko granice. (...) Sutra se ja
spremim na put, kad on zove mene. Ja ga
pitam ko nešto šifrovano i konspirativno,
kako je kući, ta šta ima novo i tako, a on
onakav kakav je, mrtav-hladan kaže da će
sutra zasjedati Ce-Ka Republike radi Biser-
ja. Kakav Ce-Ka, majka ti jadna. Vrhov-
ni muftija, što se kaže. Gotovo je. Bježat,
nema druge. Sutra opet zove Alija i kaže:
Ostaje Biserje, spasio nas Branko Mikulić”,
ispričao je Ćeman za Život.
O drami koja se odvijala oko Isakovića
zbog objavljivanja Biserja napisano je ne-
koliko vrlo ozbiljnih tekstova. Mikulić je
tada, na zasjedanju Ce-Ka, rekao da Mu-
slimani, budući da su priznati kao nacija,
Jergović piše: “To Biserje postalo je “Ono Biserje iz 1972. bilo je i od zva- imaju pravo na svoju antologiju književ-
kultna knjiga koju, kako to biva s kultnim nične partijske kulturne politike upisiva- nosti, te je naveo listu već urađenih an-
knjigama, gotovo nitko nije ni pročitao.” no piscu u zasluge”, reći će Jergović, va- tologija srpske i hrvatske književnosti,
Možda bi bilo dobro da je neko ko je imao ljda misleći na otkaz s televizije kojeg je o čemu piše u knjizi Za šta, a protiv čega.
priliku držati ovu knjigu u rukama obja- Isaković dobio 1972. godine kao zaslugu Mikulić ističe da niko od prisutnih nije
snio Jergoviću da Biserje nije knjiga koja za svoje djelo. Sam Isaković o tome piše: ni vidio kako Biserje izgleda, osim njega,
se čita na način na koji se čita, recimo, “Biserje sam radio tajno. Predvidio sam jer je jedino njemu Isaković na portirni-
Pobuna materije. Možda bi onda i Jergo- većinu stvari koje će mi se desiti. Pristao ci ostavio jedan primjerak ove antologije,
vić znao da to Biserje nema zapleta niti je na konzekvence, kako bi pravnici rekli. budući da knjiga još uvijek nije bila pu-
od knjiga koje se čitaju u dahu. Biserje je Odnio sam rukopis u zagrebačku Stvar- štena u prodaju.
priručnik, antologija bošnjačke usmene, nost, Majstoroviću, Hrvatu iz Dervente, Jergović je toliki jugonostalgik da mu
divanske, alhamijado i savremene knji- partizanu bez ruke. Nisam ni od njega krio nedostaje čak i način na koji je funkcio-
ževnosti, a ne knjiga za plažu. Jergović moguće opasnosti. Rekao mi je: ‘Mi ćemo nirao onaj sistem. I on, poput Muhameda
nastavlja: “Stvoreno je i široko uvjerenje ovo štampat, pa šta bude!’ Tanja i Mersa Nuhića i drugih u Ce-Ka koji nisu čitali
kako je Biserje bilo zabranjeno, a njegov bi svako jutro, kad zakasnim u Radićevu Biserje, ipak piše o njemu. Ali, za razliku od
autor progonjen i sumnjičen.” I ovdje je 15, a često sam kasnio, pogledale u mene Jergovića, oni su makar znali da Isaković
jasno da Jergović nije držao Biserje u ru- upitno: Došao!” (Život, br. 1/1996.) nije autor nego priređivač te knjige. No, ne
kama ili je to bilo tako davno da je zabo- Partijsku naklonost i zahvalnost zbog dozvolite da posumnjate u Jergovića zbog
ravio šta mu je sadržaj. Jer, zaboga, ako je Biserja osjećali su i brojni Bošnjaci koji ove pogreške. Svakom se skribomanu oma-
Isaković autor te knjige, a ne njen prire- su, po svjedočenju znamenitog biblio- kne pokoja slična greškica. I skribomani su
đivač, onda je sadržaj knjige Isakovićevo grafa Mustafe Ćemana, uvijek kupovali ljudi koji se od ostalih razlikuju samo po
djelo. Nije Alberto Fortis autor Hasana- neku Titovu knjigu uz Biserje kako ne bi tome što pišu više nego što stignu pročitati,
ginice. On je samo zabilježio tu bošnjačku bili okrivljeni za nacionalizam. “Na saj- pa onda pobrkaju autora i priređivača. Nije
baladu baš kao što je i Isaković u Biserju mu sam tada odmah primijetio ko je Mu- Jergović opasan zbog toga što pravi slične
zabilježio more drugih pjesama bošnjač- sliman. To se vidi, kada uzimaju Biserje, greškice i ne stigne pročitati Biserje. Nije
ke književnosti. kupe i Titova djela uz to. Kasnije sam i opasan ni zbog toga što atribucije uzima

STAV 22/9/2016 49