Page 50 - STAV 81 22.009.2016
P. 50

KULTURA



          kao argumente i smatra da je dovoljno da
          on nešto kaže pa da to bude tako. Nije opa-
          san ni zbog toga što izmišlja Isakovićevu
          herezu, ali jeste onda kada je izmišlja da
          bi bio inkvizitor nad njim.

          pridjevi, pridjevi, pridjevi...
            “Iza Alije Isakovića je u tih nekoli-
          ko predratnih godina stajalo opće do-
          bro, koje će se s vremenom pretvoriti u
          partikularno i nacionalno dobro, a on će
          biti promoviran u muslimanskog pa boš-
          njačkog prosvjetitelja, pa i u neku vrstu
          bošnjačkog Dobrice Ćosića”, trijumfalno
          zaključuje Jergović. Porediti Isakovića s
          Ćosićem može neko ko nije čitao knji-
          ževnost nijednog od ovih dvaju pisaca,
          ili barem jednog od njih. Etikete, u ovom
          slučaju, zaista ne pomažu. Od poređenja
          Isakovića i Ćosića jedino bi smješnije bilo
          opovrgavati takve usporedbe.        Alija Isaković s Ivanom Kordićem i Nedžadom
            Budući da nije čitao Isakovićevo knji-  Ibrišimovićem predaje Rječnik Václavu Havelu
          ževno djelo, što potvrđuje kroz cijeli tekst,
          Jergovićevi zaključci izvedeni su iz ničega.   mora biti dobar Srbin da bi čitao Ćosića   neostvarenih uspjeha Alije Isakovića. Sin-
          Naprimjer, da je kojim slučajem Jergović   ili dobar Hrvat da bi čitao Aralicu, kao što   tagma “neostvaren pisac” može značiti
          čitao Isakovićevu knjigu Antologija zla, vi-  primjećuje sam Jergović. Ne moraš biti ni   najmanje dvoje: ili je neko loš pisac ne-
          dio bi da je Isaković cijelu agresiju na BiH   nacionalno, ni religijski, ni etnički, ni sek-  ostvaren unutar određenog žanra, ili je
          proveo u Sarajevu, uz povremeno napušta-  sualno opredijeljen da bi čitao Isakovića.   nepročitan pa je neostvaren unutar na-
          nje Bosne, što su radili i drugi istaknuti   A ne moraš ga, poput Jergovića, ni čitati.  cionalne književnosti. Krenimo redom,
          umjetnici. Na jednoj su strani Isakovićevi   U razgovoru s Ivanom Lovrenovićem   bez pridjeva. Gotovo da nema proznog
          dnevnički zapisi o godinama provedenim   2010. godine Jergović priznaje da nije či-  književnog žanra u kojem se Isaković nije
          u opkoljenom Sarajevu, a na drugoj Jer-  tao djelo Alije Isakovića.   okušao. Pisao je romane, putopise, pripo-
          govićeva tvrdnja: “Nakon što se Sarajevo   - Lovrenović: “Ako ostavim na stra-  vijetke, drame, eseje, književnu kritiku,
          zateklo u opsadi, otišao je u Beč po diplo-  nu, jer je sva genijalno nastrana, Petra   priče za djecu... “Pripovjedač i romansijer,
          matskoj službi svoje žene. Tamo je doče-  Gudelja pjesničku knjigu Europa na ten-  dramatičar i putopisac, esejista i književ-
          kao kraj rata, u društvu vrlo zanimljivom   ku, jedino upečatljivo, odlično štivo o tom   ni kritičar, lingvist i bibliograf, antologi-
          i specifično bosanskohercegovačkom. (...)   vojničkom užasu koje sam ja čitao, to je   čar, urednik i redaktor, on se knjigama
          Bivanje u Beču bilo je čista lirika, praćena   ona pripovijetka a kasnije i drama Alije   javljao samo onda kada je rukopis sazrio
          slatkom iluzijom o koristi koju Bosna ima   Isakovića Generalij.”    da u svemu bude nov i poseban, kada je
          od svojih izmišljenih rezidenata.” Toplo   - Jergović: “Nisam ja to nikad čitao.”  nudio i anticipirao novo i neistraženo.
          preporučujemo Jergoviću, dok biva u Za-  - Lovrenović: “Spominjem je zato što   Velika je mudrost i snaga autocenzure
          grebu, praćen slatkom iluzijom o šteti koju   je tematski izuzetak, ali prije svega zato   kojom je on izbjegavao ponavljanja već
          Sarajevo ima od svojih stvarnih rezidena-  što je odlična književnost.”  ranije osvojenih književno-estetskih po-
          ta, da pročita Antologiju zla. I ne samo nju,   - Jergović: “Iz koje je to knjige?”   lja, ali se uprkos tome njegovo književno
          nego i sve drugo što je Isaković napisao, a   - Lovrenović: “Iz sjajne knjige pripo-  djelo rastvara pred čitaocem u izuzetnoj
          što Jergović znalački nije čitao.  vijedaka T aj čovjek.”            raznovrsnosti i polimorfnosti književnih
            Jergović piše: “Ono što je sastavio i   Istina, Jergović u intervjuu ističe da   što se na kraju zbiraju u cjelovitosti knji-
          napisao za naciju, uglavnom je trivijalno,   mu se od Isakovića sviđa “ona geološka   ževnog opusa u kojem ništa nije nastalo
          prigodno, prolazno i normativno...” A šta   knjiga”, “ona njegova neobična knjiga”,   uzgredno i bez velika razloga, ljudskog i
          je to Isaković napisao za naciju? Apsolut-  ne mogavši se sjetiti ni njenog naslova.   estetskog opravdanja”, zapisao je književ-
          no ništa! Ono što je uradio, a što se sma-  Ne tvrdim da se u proteklih šest godina   ni historičar Enes Duraković.
          tra neknjiževnim radom, uopće nije trivi-  Jergović nije sjetio naslova tog geološkog   Brojni prominentni sudionici bosan-
          jalno, prolazno ili prigodno. Josip Baotić,   romana niti da nije mogao pročitati zbirku   skohercegovačkog kulturnog života bavi-
          naprimjer, pisao je vrlo ozbiljne naučne   pripovijedaka Taj čovjek, ali u tekstu Knji-  li su se različitim žanrovima Isakovićevog
          radove o Isakovićevom sociolingvističkom   ževno prokletstvo Alije Isakovića on tvrdi   opusa. Bez obzira na različitost pristupa
          radu. Njegov angažman na prikupljanju   da tu knjigu niko živ nije pročitao: “Taj   Isakovićevom djelu u tekstovima književ-
          građe za rječnike i antologije sve je samo   čovjek, knjiga priča, briljantni je vrhunac   nih kritičara, nedvosmisleno je istaknuto
          ne trivijalan. Ali njegov književni rad, o   jednog do kraja neostvarenog pisca usred   da je Isakovićev književni rad izuzetno
          čemu Jergović piše brkajući ga s Ćosićem,   jedne isto tako neostvarene književnosti.   vrijedan u svakom od žanrova u kojima se
          tek je primjer brušenog osjećaja za jezik i   Knjiga, pritom, koju niko živ nije proči-  okušao. Dakle, Isaković nije ostvaren samo
          žanr. Isaković, za razliku od Ćosića, nije   tao”, tvrdi Jergović – kako to biva s oni-  kao romanopisac, niti samo kao pripovje-
          pisao književnost za naciju, nije pisao jer   ma koji sebe smatraju mjerom svih stvari   dač, niti samo kao dramatičar, niti samo
          je Bošnjak. Pisao je jer je pisac! Da bi či-  – iz vlastitog iskustva. Na tvrdnju da je   kao esejista, niti samo kao putopisac, on
          tao Isakovića, čitalac ni u jednom trenut-  ta knjiga nepročitana osvrnut ćemo se u   je istovremeno ostvaren i kao romansijer,
          ku ne mora postati dobar Bošnjak, kao što   nastavku nakon što navedemo nekoliko   i kao pripovjedač, i kao dramski pisac, i



         50  22/9/2016 STAV
   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55