Page 78 - STAV broj 151

kultura

pisac i scenarist Almir Bašović. “Teatar- teatara iz Hrvatske i Srbije, prije svega tekstova autora iz drugih država te ka-
ska saradnja u posljednje vrijeme nešto Beograda i Zagreba, dosta je intenzivnija, kav doprinos u njoj daje hrvatska tea-
je intenzivnija. Generalno, mislim da se sve su češće razmjene i tekstova i pred- tarska scena, pitali smo Aidu Bukvić,
stvari mijenjaju, barem kada govorimo stava. S te strane, Bosna i Hercegovina prodekanesu za međunarodnu sarad-
o prilikama koje dobijaju mladi pisci i djeluje kao da je izolirana. Pojedini inter- nju na Akademiji dramskih umjetnosti
režiseri. Dugo smo vremena imali neka- nacionalni festivali jedina su mogućnost Zagreb, profesoricu, režiserku i drama-
kve ‘profesionalne pomiritelje’ između da se predstavimo, budući da ne postoji turginju. “Gledajući iz Zagreba, surad-
kulturnih sredina i ta se saradnja uglav- nikakva sistemska kulturna strategija za nja između hrvatskih teatara i vodećih
nom zasnivala na sitnom potkusurivanju. predstavljanje kulturnih, umjetničkih sa- teatara u regiji u posljednjih se nekoliko
Kamerni teatar otvorio se za nova ime- držaja izvan okvira kantona ili entiteta. godina intenzivirala u vidu sve češćih i
na, siguran sam da će tako biti i s ostalim Teško prelazimo granice kantona i entiteta, sve zanimljivijih gostovanja. Također,
teatrima. Nadam se da smo barem malo kamoli države. Direktna posljedica toga sve je veći broj redatelja i redateljica iz
udaljeni od provincijske situacije u kojoj jeste da mladi dramski pisci nemaju mo- regije, ili, da budemo precizniji, iz ze-
bi, naprimjer, u Zenici trajala praizved- gućnost predstaviti svoj rad, osim putem malja bivše nam države, koji rade svoje
ba tekstova dvojice bosanskih pisaca, a u privatnih konekcija, tako da je najčešće projekte u vodećim hrvatskim teatrima,
isto vrijeme u Sarajevu međunarodni fe- presudan faktor za gradnju karijere izvan ponekad i nauštrb domaćih, pogotovo
stival otvarala spisateljica iz Srbije. Je l’ Bosne i Hercegovine to koliko poznaješ mlađih, teatarskih snaga. Doduše, isti-
tako da je nezamislivo da, dok u Novom one koje su na pravim pozicijama u pra- na je da ista otvorenost ne vrijedi i za
Sadu traje praizvedba neke srbijanske vom trenutku. Naravno, za svako pravi- postavljanje dramskih tekstova, ali to je
drame, BITEF otvara neko iz Bosne”, lo postoje izuzeci i trudim se da vjerujem problem koji se odnosi i na postavljanje
pita se Bašović. kako za kvalitet ne postoje granice, ili da suvremenog hrvatskog dramskog pisma.
ih kvalitet barem lakše prelazi, bez pre- Ne postoji, naime, sustavno praćenje
“TEŠKO PRELAZIMO dugog čekanja. Ono što je poražavajuće dramske literature i istraživanje novih
GRANICE KANTONA I ENTITETA, jesu činjenice. Bojim se da bismo anali- teatarskih tekstova, nego se sve svodi na
KAMOLI DRŽAVE” zom repertoara pozorišta lahko zaključili dosta stihijsko odlučivanje i postavlja-
da drame mladih pisaca najčešće ostaju nje na repertoar. U tom smislu, ne bi se
Da je naše dramsko pismo u krajnje na daskama lokalnih pozorišta. Barem u bilo loše ugledati na njemački ili skan-
izoliranom položaju na regionalnoj tea- slučaju dramskih pisaca iz naše zemlje”, dinavski model odnosa prema domaćem
tarskoj sceni, smatra i mladi bosanskoher- kaže Lugonić. dramskom tekstu, gdje postoji sustavna
cegovački dramski pisac Adnan Lugonić, obaveza postavljanja domaćih klasika i
koji trenutno predaje novim generacija- “U HRVATSKOJ ISPAŠTAJU propitivanje domaće recentne dramske
ma dramatičara na Akademiji scenskih I HRVATSKI TEKSTOVI” literature”, kaže Bukvićeva, te dodaje,
umjetnosti u Sarajevu. spominjući iznimno uspješan student-
Kakva je saradnja u regionalnim ski teatarski projekt – Regionalna mre-
“Na osnovu onoga što mogu upratiti teatrima kada su u pitanju gostovanja ža, u kojem je, npr., tekst dramatičara
preko vijesti iz kulture, saradnja između iz Sarajeva režirala režiserka iz Skoplja
na sceni u Novom Sadu: “Ako je samo
Adnan Lugonić: “Mladi dramski pisci nemaju mogućnost jedna suradnja rezultirala budućim ka-
predstaviti svoj rad, osim putem privatnih konekcija, tako da zališnim prijateljstvom i djelovanjem,
je najčešće presudan faktor za gradnju karijere izvan Bosne mislim da smo učinili mnogo.”
i Hercegovine to koliko poznaješ one koje su na pravim
pozicijama u pravom trenutku. Bojim se da bismo analizom TEATARSKIM GOSTOVANJIMA PREKO
repertoara pozorišta lahko zaključili da drame mladih pisaca POLITIČKIH BARIJERA
najčešće ostaju na daskama lokalnih pozorišta. Barem u
slučaju dramskih pisaca iz naše zemlje” Da je saradnja teatara u ovom svojevr-
snom “političkom mraku” koji trenutno
Adnan Lugonić vlada među zemljama bivše Jugoslavije
zaista neophodna, te da može poslužiti
i kao prostor za propitivanje nametnute
mržnje, ali i traganja za istinom, doka-
zuju i pojedina teatarska ostvarenja koja
su iz nje proizašla. Jedan od tih primjera
jeste i predstava 55 shades of gay režiser-
ke s Kosova Blerte Rrustemi-Neziraj, za
koju je muziku komponirala autorica iz
Srbije Irena Popović-Dragović.

“Rad na Kosovu, u Prištini, u nacio-
nalnom teatru, kao i saradnja s njihovom
nezavisnom produkcijom Centra ‘Multi-
media’, gde sam bila deo internacionalne
autorske ekipe na čelu s rediteljkom Bler-
tom Rrustemi-Neziraj, predstavlja jedno
divno iskustvo. Ovde dolazimo i do jedne
značajnije ‘istine’, a to je da je saradnja
između Srba i Albanaca moguća bez ob-
zira na medijski mrak i višedecenijsko

78 25/1/2018 STAV