Page 53 - STAV broj 278

Mehmed Zaimović (Tuzla,
1938 – Sarajevo, 2011)
1-3 “Fragmenti zla”,
pero-crtež, 46 x 63,
1996/1998.

ne budem blizu ovog svog evlada! sa svijeta u kom zlodjelo je silno, 19 al Božija ruka čuvala je mene!
O, sustigla ih mojih suza kletva, a dobročinstvo – kao paučina;
halalim život, ništa nije bilo, Jer kad u hangar stupi moja stopa, 13
koliko će mi nanijeti jada! 292 gdje tisuć’ sretoh žalosnih sestara,
samo da obraz mog muža i sina 22 drukčija miso uze me i spopa!
prestanu firljat... – Hej hate, hej hate, *
DESETO PJEVANJE dani i dani teški ko planina, Od sudbi njinih jetra mi izgara! 16
“Kolko je boljih a da gore pate,
a noći gore od paklene vatre... – 25 a niko na se ruku ne obara
Žal za izgubljenom kćerkom i drugim sve dok mrcinjaš – ko Karun u licu! –*
djevojkama. Neznanu Bošnjanku prodaju za izguljene minđušice zlatne premda od jéda na sva usta capte”, 19
za zlatne minđušice izguljene iz ušiju neke ne proda moga tijela vješalicu! 28 rekoh svom srcu kog su crne čavke
djevojčice i prebacuju u druge logore salijetale u ružne sahate!
– bordele.
JEDANAESTO PJEVANJE Žalobna povijest došla je od svake 22
Ne znam kako sam preko glave svoje hudnice sestre do mojih ušiju,
preturila strašne noći tude... da Arš-i rahman ne ču groze takve, *
ko tarač plisniv, ...mećući zavoje Pokušaji samoubistva. Crne misli. Susret
sa mnoštvom zarobljenih i silovanih zbog kojih Svijetle Sluge suze liju! *25
preko rebara i na kosti grudne...! 4 sestara. Potresno upoznavanje sa Svaka mi priču leti pričat svoju,
Gledah daljine i bijele drume, djevojčetom izludjelim od silovanja. Prvi i, ko mati im, ja ih slušah sviju
čim sa istoka visovi zarude, porod u logoru. Majka umalo ne zadavi
novorođenče. Umiranje nesretne majke. smetnuvši s uma grudobolju moju. 28
kud su odnijeli moga srca grumen 7 “Majko”, jedna će mlada kao rosa,
i druge šćeri nesretnih matera... Od tad se niza života holuju s dušom u nosu, u ženskom povoju,
Sa kraja kruga gledala je u me smucam ko roblje kroz njihove logore,
gdje prodaju me, muče i siluju! a drugu dušu ispod zuba nosa, 31
lubanja iznad presječenog ždrijela 10 “pogledaj, nokat pod strúkom mi raste
i sa smiješkom, Bože mi oprosti! Iz jednih padam u kandže još gore! 4 otkad sam prošla ispod strehe bosa,
Pogled mi na nju prikaze dotjera, Od muškoga mi nema stvora mržeg,
ščeg vrebam zgodu da skratim si more! a drugi kažu: žaba sva od kraste 34
što lete na me zvečeći tom kosti 13 koju unesoh kao ikru malu
vazdugi dan i noćcu bogovjetnu. Dvaput se vješah za žicu il uže, 7 nekad kad u noć napih se sa Rastve!” *
Prečesto pitah Boga samilosti jednom pokušah da prerežem vene,
da kožu s lica noktima sastružem Zblanuh se na tu luđakovu šalu 37
gdje me posija i zašto me smetnu, 16 i ko svoju kćer zagrlih i tješih
i svakog dana molih ih umilno znajuć da takvog sačika Džehennem 10 curicu-majku u naramak stalu!
da jednim hicem i mene pometu i da se izvan mezarluka kopa, Misao na kćer suze mi odriješi; 40

STAV 2/7/2020 53