Page 65 - STAV broj 412

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Najveće skladište tekstova koje sam skupio u životu

DIJAPAZON

NEFIKCIJSKIH POGLEDA

Nijedna od opisanih knjiga nije napisana. Naravno, to je još uvijek
moguće. Dogodilo se kako se dogodilo. Činjenica je da, osim
nekih izjava i dokumentarističkih priloga, Apokrifni frazarij ostaje
najveće skladište nefikcijskih tekstova koje sam skupio u životu.

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

eki pisci izbjegavaju istraživanje čak pisci, kritičari, filmadžije i televisci (kako je moj sonet Četvorica, u kom sam nastojao
i onda kad je neophodno. Tako se imao običaj kazati Zuko. Jednom sam u raz- sublimirati svoj pogled na to vrijeme i njih
stvaraju zabune koje se potom ne- govoru o večernjem druženju u Domu zapitao u njemu. Možda su im zato u dva katrena
Nprekidno umnožavaju. Ko si? Šta si? Zbog plakata. Stavi, odgovorio je: skrivena imena s metaforičnim učešćem u
Uvijek sam nastojao proniknuti sam u svi- Pisac, živopisac i televizac. Tako sam i stavio). čitavoj priči
jet činjenica (o njima je riječ) i tu su me uvijek Knjiga o kojoj sam tad razmišljao bila je
čekala iznenađenja koja su pokazivala dotad uvod u scenarij za omnibus film. O tri priče Četvorica kroče u prostor što pamte
poznatu priču drukčijom. I omogućavala nam tog filma razgovarao sam uglavnom s režise- Duša nema puta sred tamnih veduta
da razmišljamo s više razumijevanja o onom rima Rajkom i Điđom. Treći je bio Goran. Čovjekov ozaren pogled s njim luta
što je istraživano. Tako sam se pripremao za Spremao sam se za put u Tuzlu na suđe- U predjelu koji gasne poput lampe.
pisanje Šeremeta i, kasnije, za Imotskog kadiju. nje Umišljenoj majci.
Nekoliko sam puta, međutim, bio sasvim Onda se nekako sve urušilo. Sloj zore na trepavicama, to je san.
blizu da objavim svjedočanstva o tim istraži- Posebno je bilo iskustvo s pričom o Aliji Sjen verbalne nijanse. Mlin pređom svira
vanjima kao dovršenost, kao nešto što vrije- Sirotanoviću. Ponuda je došla od agilnog iz- Paučinom drevnom koja zvekir dira,
di objaviti i pokazati. Postoji čitav niz takvih davača nakon razgovora s jednim od uredni- Zube Kirke – od njih svaki biva nišan.
knjiga. Dug je popis. ka. Očigledno su pokušavali oblikovati novu
Najpoznatija, u novije vrijeme, vjerovat- ediciju. Ne znam kako su je zapravo zamišljali, Vrijeme je kist, portret godišnjeg doba,
no je knjiga Hladnoruko, koju je napisao Tru- ali ja sam prijedlog prihvatio s oduševljenjem. Žar jesenje palete, staza umira
man Capote. Nismo prestajali o tom govoriti. Uz nekoliko uvjeta, naravno. Najvažniji je bio Što vodi početku čiji kraj je Soba.
U kratkom razdoblju dogodila su se tri zlo- razgovor sa starim Alijom, kojem je bolest u
čina i svi su se razlikovali, odnosno imali su to vrijeme donosila nevolje. Svi moji uvjeti Soba u pejzažu: četiri putnika
neku posebnost koja nam dotad nije bila po- su prihvaćeni. U sklopu istraživanja gledao (Gozba proljeća vino prirode zbira)
znata. Svi su se dogodili u Bosni, ali korijeni sam u filmskom bunkeru Čengićev zabranjeni Sjede oko stola koji sav je slika.
su se granali na više mjesta. Radni naslovi film Slike iz života udarnika. Zabranjen je bez
koje sam im dao bili su Sjekirom na svoju po- zabrane, što inače karakterizira djelo Bahru- 27. 10. 1980.
rodicu, Ko je ubio dječaka i zašto i Smrtonosna dina Bate Čengića. U međuvremenu, Alijina
umišljena majka. bolest se pojačala. I to je bio kraj projekta. Katalog je opremio i otisnuo moj kolega
Ko se sjeća tog vremena ili ga poznaje zna Živio sam u gradu koji je odisao novim i prijatelj Branko Šestić (nema ga već dugo,
vrlo dobro na što se misli. Riječ je usto o vre- likovnim pogledima, a isto tako i novom nažalost), koji se u Domu brinuo za plakate,
menu kad sam pokušavao napisati svoju prvu likovnom pedagogijom. Logično, jer su u kataloge i letke s fleksibilnim strojem za sito-
non-fiction knjigu. Bilo je to poput neobične pitanju bili isti ljudi – slikari koji su predavali tisak. Taj katalog zaista je osnova za iscrpnu
groznice, groznice istraživanja nepoznatog. taj predmet u različitim školama. Za prvu monografiju, odnosno non-fiction knjigu o
Razgovarali smo o tom u uskom krugu. Sve izložbu odabrali su naziv: ČETVORICA. To četiri slikara i pedagoga ili o svakom od njih
do jednog susreta s pjesnikom Danijelom. su bili Dušan Simić, Bekir Misirlić. Alojz pojedinačno. Osnova, ali istinska monogra-
Njegovo mišljenje se razlikovalo. Ćurić i Enver Štaljo. fija nije napisana.
– Uvjerio si me da si u to uvjeren. Me- Poznavao sam ih i družio se s njima, oso- Nijedna od opisanih knjiga nije napisana.
đutim, ja mislim da je zločin tačka. Iza nje bito s Lojzom, koji mi je predavao u osnovnoj Naravno, to je još uvijek moguće. Dogodilo se
nema ništa. školi i usto bio komšija. kako se dogodilo. Činjenica je da, osim nekih
Mnogo godina kasnije ispričao sam mu Pripremali smo u Domu kulture nji- izjava i dokumentarističkih priloga, Apokrifni
taj razgovor. hovu retrospektivnu izložbu (pokazalo se i frazarij ostaje najveće skladište nefikcijskih
– I sad mislim isto – odgovorio je. završnu). Katalog je bio oveći. U njemu je tekstova koje sam skupio u životu. Knjige
Bio sam tad student komparavistike i dru- bio razgovor s njima, biografski i ostali po- koje se pojavljuju iz tog skladišta najavljuju
žio sam se sa širokim društvom u kojem su bili daci, kritički i memoarski tekstovi, te ovaj i druge. n

STAV 27/1/2023 65