Page 67 - STAV broj 412

čvrstinu i postojanost čovjeka u her- i ne baš blage zemlje s mnogim ogra-
cegovačkom perivoju. Knjiga obiluje ničavajućim okolnostima. Čitalac će se POSTIĐENI HAJRUDIN
svježim, neobičnim metaforama, osje- naći unutar poetske riječi koja nije za-
ćajem i vjerom u uzvišenost ljudskog vodljiva. Pjesnikova riječ insistira na Kad je Most odletio
postojanja. tvrdoći i neobičnosti i takva postaje Doletjeli neimari
Knjiga Zvjezdana utopija na istovjet- dijelom pjesnikove poetike koja, tako Da ga vrate na staro mjesto
nom je fonu, ali s potpunijim slikama promatrano, preokreće tok kritičkog Starac i sad tamo stoji
al’ ga mi ne vidimo
okrenutim unutrašnjem čovjekovom vrednovanja u korist autora; takva ri-
životu, dakle traženju subjektivnog ja. ječ – autor je sam, onakav kakvim ga je Kad su Most ranili
Zrcali ova knjiga i pesimizmom i indi- Univerzum blagoslovio a odnjegovala Neimari rane previjali
vidualizmom, ističe emociju i subjektiv- čvrstina hercegovačkog kamena i meh- Okivali ga prsima i rukama
nosti te traženje novog, žuđenog svijeta. koća svjetlosti koju upija. Da Ljepotan ne podlegne
Knjiga poezije Izvor zagonetke kom- Rođenjem na kamenu, u krajoliku pod seirom mržnje i rafala
ponirana je u dva ciklusa: Na sunčevoj škrtom vegetacijom, a bogatom medi-
lomači i Izvor zagonetke. U prvom ciklusu tacijom koju nudi, na teme koje nisu Kad su u Most opet pucali
dominiraju pjesme zavičajnog karakte- blage i koje smišljaju mogućnosti op- neimari pukli od tuge
ra, u drugom je to lirika intime. U nji- stanka, golog preživljavanja (u vreme- Proglasili Dan žalosti
ma dominira jednostavna, shvatljiva i nu djetinjstva i formiranja pjesnikove Pod zelenom vodom
osjećajna refleksija o životu i smislu živ- ličnosti) – gotovo kao zadatost u čovje- i sad Fatiha teče
ljenja. Zato se drugi ciklus pjesama do- ku izrasta stoički odnos prema životu,
imlje dublje. On u čitaocu izaziva jaču, kojem kamen postaje metaforom i in- Kad iznova počeše graditi
neposredniju emocionalnost. spiracijom u pjesničkom djelu. neimari su iščezli
Knjiga pjesama Crta tematski tretira U kovitlacima asocijacija koje se u Da ne čuju kvarne riječi
nevidljivu crtu koja u gradu na Nere- ovoj poeziji nižu bez čvršće međusob- Da ne vide Hajrudinov kamen
koji se stidi svog imena.
tvi dijeli ljude. Prokleta crta je, naža- ne veze u prvom sloju pjesnik često
lost, još uvijek prisutna u Mostaru, a polemizira s grubom, čovjeku nedo-
pjesme Alije Kebe svjedočanstva su o ličnom stvarnošću i traži mjesta utvr- tim više – poenta i jest u čudnom, kafki-
velikom kamenu oko vrata svakoj vrsti đenim tradicionalnim i univerzalnim janskom suglasju Kebine poetike i čo-
ljudskosti, plemenitosti, budućnosti. U vrijednostima. vjekove ontički zadate ograničenosti,
knjizi dominira neologizam nepremost, Materijalno, egzistencijalno i spiri- koju nam tako lijepo ilustrira Kafkina
koji je i psihološka atmosfera, i doku- tualno međusobno se propituju, postav- parabola o glasniku koji je želio preni-
mentarnost, i grcaj ranjene duše, i jezivi ljaju se u suodnos, traži se nemoguće, ali jeti svoju poruku primatelju – koji tu
krik ogoljen do jezgrovitosti gnomičke kako je materijalno podložno metamor- poruku silno iščekuje, ali ne uspijeva
poruke. Crta je ponižavajuća i dehu- fozama koje ne obećavaju dolazak u žu- je isporučiti ograničen vremenskim i
manizirajuća životna svakodnevica. U đenu Zemlju, a egzistencijalno – prepu- prostornim činjenicama. No, ovaj je
Kebinoj poetskoj ornamentici crta je no strasti i nesigurnosti izmiče svakom pjesnik u pedesetogodišnjem djelovanju
rezultat konkretizirane podjele, zakon čvršćem osloncu, duhovno i moralno uspio zaokružiti svoju misao i poruku.
ograničenja, predznak uništenja. Crta snaženje ono je na što ova poezija cilja U najboljim svojim trenucima poe-
je dio mreže, zabravljena vrata kaveza, i na čemu konstantno insistira. I onda zija Alije Kebe nosi mučnu višeslojnost
rampa povjerenju i plemenitijim sadr- kada nam se kazuje nerazumljivom, i životne zbilje opterećene egzistencijal-
žajima duše. nim porivima i općim gibanjima, mete-
U knjizi Nepremost Alija Kebo obita- žom i nesigurnošću ljudi u ratnom i po-
va u ruševinama grada čije je lice une- ratnom svijetu gdje smrt i život nemaju
ređeno. Pjesnik nije naklonjen ni jed- U najboljim svojim većih razdaljina, jer niti je rođenje nuž-
noj ideologiji osim one koja promovira no radost, niti je smrt nužno bol. Tako
humanizam kao svoj temeljni princip. trenucima poezija je to i u životu i u poeziji. Treba doista
Alija Kebo je iskusio gorčinu, usamlje- Alije Kebe nosi mučnu izgraditi sebe da bi se postigao takav od-
nost, razočarenje, bijes, ali nije iznevje- nos! Bol – ili ona naprijed imenovana
rio svoj unutarnji kosmos i kompas. višeslojnost životne gorčina, od početka ima jako mjesto u
Kada se misli upletu u čvor bezizlaza, zbilje opterećene ovoj poeziji. Utemeljena u podsvijesti,
utočište pružaju „predjeli nenastanje- u predosjećanju i osjećanju zla, mraka,
ni“, „carstvo trava / ptica i insekata“. egzistencijalnim porivima i kataklizme, prati je glas molitve i želja
Kebin pjesnički i ljudski habitus poka- za pročišćenjem i duhovnom, moral-
zuje izrazitu superiornost spram onih općim gibanjima, metežom nom katarzom.
koji su silinom zla u ratnoj pomami i nesigurnošću ljudi u Alija Kebo se veoma brižno odnosio
uništili sve čega su se dotakli, razdvo- spram poetskog jezika. Bio je vispreni
jili ljude, porušili mostove, masakrirali ratnom i poratnom svijetu jezički inovator koji nam je u naslije-
vjekovne spomenike i zdanja, posijali đe ostavio brojne kovanice i izraze koji
mržnju, čemer i jad, vrijeme svezali u gdje smrt i život nemaju žive u književnom segmentu bosanskog
čvor bola i besmisla. većih razdaljina, jer niti je jezika. One koje ovom prilikom treba
Kad se čitalac udubi u kontekst cje- istaknuti jesu: mostarština, pjesmograd,
lovitog opusa Alije Kebe, naći će se iz- rođenje nužno radost, niti suncograd, razmoste, obezljude, odstra-
među stvarnog i imaginarnog, s okusom je smrt nužno bol. Tako je hovali, noćimice, očimice, smrtimice,
mučne stvarnosti krša i tvrdog kamena ulište, nedoba, odneretviti, odmostariti
– i kada je suncem obasjan, te nesigurne to i u životu i u poeziji. itd. n

STAV 27/1/2023 67