Page 69 - STAV broj 366

Otvarajući fonetičke formule, zasipajući Završni ciklus “Naša posla” jeste, ustvari, ples nad prazninom,
nas zvukom neistrošenih riječi, otvarajući
nam često zaboravljene duhovne i jezič- nevjerovatna dramatizacija pogubljenosti, anahronosti,
ke paradokse, stvarajući neobične kombi- nepravde i nedostatka elementarne logike. Dobiva se utisak da
nacije, igrajući se nadmoćno izrazom i s
čitaocem, Adrović kao da nudi jednu novu pjesnikova sposobnost kazivanja u beskrajnom nizu nije samo
formu izraza koja ostvaruje skoro hipnotički verbalne prirode, već da je plod smišljenog postupka da se uvrće
efekt. Uz sve to, on umije da ukloni lirski
subjekt tako da ostavlja iluziju da je sva ta samo u sebi i oko sebe te tako postaje svoj vlastiti predmet.
poezija samonikla, odnosno da je “sazda-
na” iz narodnog govora. magijskom orkestracijom jezika lokalno i Oči fašizma pjesma je o samooblikuju-
Adrovićeve pjesme nose arhaičnu ma- univerzalno, prošlo i sadašnje, tragično i ko- ćem tajnodejstvu, skrivalica koja se, iz sli-
tricu narodske svijesti kao svoje lice, ali i mično. Univerzalizacija epsko-tradicijskog ke u sliku, iz stiha u stih, iz strofe u strofu,
historijski sunovrat, kao naličje. i folklornog naslijeđa je materijalizirana u obnavlja i obogaćuje, o tvrdim zabludama
Braho Adrović je istinskim jezičkim mentalnim slikama naših naravi kao ide- i opreznosti koja to, po cijenu života, mora
blistanjem uspio ne samo ući u ritam tradi- alne mjere suglasja i nesuglasja kosmičkog ostati, ali nikad neće pristati na manipulira-
cijske svijesti već i ovjeriti njenu dugovječ- kolopleta. Obnovom jednog isječka tradi- nje, relativiziranje i, na koncu, izjednačava-
nost. Izuzetnom duhovnom koncentracijom, cijsko-patrijarhalne kulture on je, zapravo, nje krivnje za strahote s kraja XX stoljeća.
intenzivnošću, gustinom i prostranošću potvrdio njen kontinuitet i ovjerio pjesnički Gradnjom i razgradnjom mita, izukrštanim
pjesničke dikcije u svojim pjesmotvorima izazov da se ona, na primjeren način, reak- dočujima i doletima banalnog postratnog pi-
ovaj je pjesnik, u savremenom bošnjačkom tualizira i preosmisli. tanja, nepreglednom jezičkom povorkom,
pjesništvu, zašao u starinu i razbudio našu Adrovićeva poetika sva je u naporu da Adrović uobličuje atmosferu pučke naivno-
savremenost. Njegov pjesnički prah rasut se sadržaj govora istakne, prekrije jezičkom sti. Suština je, dakle, u onome što se taji, što
iz pradubina narodnog bića struji rukavci- koprenom, u kojoj se, izatkanom mrežom se prikriva, što se saopćiti ne smije i ne želi.
ma savremenosti, gradeći etnopsihološku vratolomnih sinonimskih umnožavanja,
gamu i pojedinca i kolektiva i preobraćajući jezikom iscrtava sudbena srž kolektiviteta. Mi kažemo da smo Bošnjaci
Njegova nebeska dijagonala, izvučena ni- A oni nama
zovima verbalnih mimikrija i simuliranih Kako Bošnjaci
zabuna, kao isječaka jezika svakodnevlja, Nijeste rođeni u Bosni
ponekad zamećući tragove i prikrivajući Ne živite u Bosni
osnovne namjere, zakiva, sve dublje i du- Nego u Crnoj Gori
blje, u jezik, u strah, nalazeći u njemu li- Kako vi možete biti Bošnjaci
jeka za bolest bez lijeka, potvrđujući da je Vi ste Crnogorci
jezik istinska odbrana od hirova i zala što Drugi nam kažu
ih život donosi. Kako možete vi biti Crnogorci
Vi ste Turci
O Bože
Možda je od tih granata i rafala Mi onda njima kažemo
Baš ovdje gdje ja stojim Da mi ne možemo biti Turci
Ugašen život nekog malenog Božjeg Jer nijesmo rođeni u Turskoj
stvora Nego u Crnoj Gori….
Nekog djeteta (Ko Miraševi krmci)
I zažalio sam u tom trenu
Što se ja onda kojim čudom Adrovićevo znalačko preimenovanje,
Nijesam na ovo mjesto obreo okretanje s lica na naličje, kada i situaciji
I da umjesto djeteta stradam bez humornog predloška daruje humor-
A da ono umjesto mene no-grotesknu patinu, sudjelujući a ne pod-
Stoji i sve ovo začuđeno gleda…. smijevajući se, čuvajući starinu, produža-
(Oči fašizma) vajući joj život, ali dovodeći je u pitanje,
snopovima simuliranih zabuna, stvara ne-
doumicu: da li pjesnik ismijava ili lamen-
Braho Adrović rođen je 25. 7. 1947. godine u selu Donja Vrbica kod Berana. Osnovnu tira? U njegovom pjesništvu historija pro-
školu završio je u Vrbici i Petnjici, a Pedagošku akademiju (grupa srpskohrvatski jezik i širuje, dopunjuje i preosmišljava mitsku
književnost) u Nikšiću. Bio je član prve redakcije lista studenata Crne Gore “Studentska matricu. Služeći se minijaturnim obličji-
riječ”, a jedno vrijeme i odgovorni urednik tog glasila. Više od deset godina bio je profesio- ma usmenog pjesništva (bajalice, pitalice,
nalni novinar “Pobjede”, a oko dvije i po decenije novinar Televizije Crne Gore, dopisnik iz začudnice), ukrštajem prošlosti i sadašnjo-
Berana, Plava, Andrijevice i Rožaja. Bio je v. d. direktora Centra za kulturu u Beranama i u sti, mitskog i historijskog, tradicijskog i
dva mandata potpredsjednik Opštine Berane. Adrović je bio jedan od osnivača i zamjenik modernog, Adrović posjeduje sposobnost
glavnog i odgovornog urednika revije “Novi dani”, koja je jedno vrijeme izlazila u Beranama. da odgovor na tragičnost banalnog pitanja
Braho Adrović je do sada objavio knjige poezije: “Biti živ”, “Juče na ulici”, “Hiljadu dana kultivira kroz jezik i britku misao: Odoh ja
ljubavi”, “Balkanske elegije”, “Rat u kući”, “Objava nezaborava”, “Gorki vijenac”, “Vječno da tražim ko sam/ I šta sam/ Tamo gdje se
uzaludno”, “S one strane nade”, “Ljudi i neljudi”, “Izabrane pjesme”, “Mapa bolnih mje- ljudi samo traže/ U radu, znanju, talentu i
sta”, “Čovjek i vrijeme”, i knjigu humorističko-satirične poezije “Velika šetalica”, kao i ro- imanju i nemanju//.
man “Porijeklo grijeha”. Živi u Beranama. I više nego dovoljno u svijetu moralne
posrnulosti. n

STAV 11/3/2022 69