Page 77 - STAV broj 191
P. 77

jedinstvo i unutarbosanskohercego-          Pored činjenice da su ovi tekstovi plod višegodišnjeg
vačke pojedinačne specifičnosti bili        proučavanja književnosti, njihova je vrijednost i u tome
bi, otud, neki od temeljnih zadataka        da oni čine putokaz za proučavanje, sistematiziranje,
šire shvaćene bosnistike, sve to uz još     a onda i razumijevanje ne samo bošnjačke nego i
šira interliterarno-komparativna po-        bosanskohercegovačke književnosti u cjelini
vezivanja s pitanjima kroatistike i sr-
bistike te montenegristike, kao i uopće     način iscrpljuje bitna pitanja o statusu    kulturalno oblikovana. Pritom, slože-
južne slavistike i slavistike te još šire,  i identitetu bošnjačke i bosanskoher-       nost bosanskohercegovačke interlite-
uključujući i npr. široka evropeistička     cegovačke književnosti. Kodrić daje         rarne zajednice jeste dominantno slo-
ili orijentološka pitanja itd.” Uviđamo     moguća rješenja na pitanje i proble-        ženost upravo u kulturalnom smislu, a
da bavljenje književnom historijom u        me književnohistorijske sistematiza-        što onda bosnistička istraživanja nužno
Bosni i Hercegovini nije nimalo jedno-      cije. Na primjerima navedene pjesme         vodi i putem kulturalno orijentiranih
stavan zadatak, pa je tim prije vrijednost  Mehmed-Efendije, a kasnije i na čitanje     proučavanja. Drugačije rečeno, zahva-
ovakvih studija veća. Kodrić u svojim       Kamenog spavača Maka Dizdara, dakle         ljujući bosanskohercegovačkoj kultu-
tekstovima koji slijede pokazuje kako       jednog manje poznatog i drugog kanon-       ralnoj složenosti koja se ostvaruje i u
se ove uvodne metodološke postavke          skog teksta, skreće pažnju na tekstološko   složenosti književnog stvaranja u Bo-
mogu primijeniti na tekst, odnosno on       historijsko-kritičko čitanje i iščitavanje  sni i Hercegovini, bosnistika je goto-
nam u ovom dijelu pokazuje koje bi to       književnosti u Bosni i Hercegovini. Taj     vo nužno i kulturalna bosnistika, pri
bile okvirne crte i mogući putokazi u       okvir nije rezerviran samo za bošnjač-      čemu je ovaj kulturalni aspekt na neki
jačanju i razvijanju savremene bosnisti-    ki korpus pa se u narednom poglavlju        način i nužno imanentan bosnistici”,
ke. Ona ne samo da se mora baviti tek-      piše o pjesničkom djelu Alekse Šanti-       piše Kodrić. Time daljnje proučavanje
stom i kulturalnim konstruktima nego        ća i Ive Andrića. Pritom se Kodrić ne       književnosti omogućava istraživačima
se počesto mora baviti i kontekstom,        zalaže za isključivost, već naprotiv, za    klasični, tradicionalni način ili savre-
koji može biti historijski, politički, pa   principe uključenosti i interliterarnosti.  meni književnoteorijski, a nije nemo-
čak i ideološki. Ideološki, u smislu os-    Zanimljiv je, u tom smislu, i sasvim ori-   guće i ta dva načina pomiriti u okvi-
poravanja književnohistorijskog statu-      ginalan autor kada razmatra bošnjačku       ru jednog diskursa. U vezi s tim autor
sa i identiteta, o čemu autor u prvom       književnost osmanskog doba: “Ona se,        zaključuje: “Takvo što otvara i brojna
poglavlju piše.                             s jedne strane, ostvarivala na orijental-   nova, često vrlo slabo ili nikako istra-
                                            no-islamskim jezicima, prije svega na       žena književnohistorijska, ali i književ-
    S druge strane, Kodrić pokazuje i       osmanskom turskom, a potom i na arap-       noteorijska pitanja povijesti bošnjačke
ukazuje na sve one pojedinosti i spe-       skom te perzijskom jeziku, posebno u        i bosanskohercegovačke književnosti, a
cifičnosti bošnjačke književnosti. Na       sferi elitne književne prakse, i kao takva  u svakom slučaju predstavlja još cjelo-
krajnje minuciozan način razmatra se        predstavljala je integralni dio širokog,    vitiji povratak činjenicama o književ-
preporod prije preporoda u istoimenom       transkontinentalnog književnog siste-       noj, ali i s njom usko povezanoj kultu-
poglavlju knjige. Ne želeći da ulazimo      ma koji bi se sasvim primjereno mogao       ralnoj povijesti Bosne.” Takav pristup
u detalje, jer bi bilo predugo, Kodrić      nazvati i osmanskom interliterarnom za-     imanentan je autoru u cijeloj knjizi. On
pjesmu Pozdrav gospodina hodže Meh-         jednicom, a u kojem je inače posebno,       duboko uranja u prostor bošnjačke, ali
med-Emin-Efendije izvađenu iz kul-          povlašteno mjesto imala poezija, naro-      i kulture drugih naroda, povezuje to s
turalnomemorijskog arhiva bošnjačke         čito tzv. divansko pjesništvo.” (kurziv     činjenicama književne historije, a zatim
književnosti, a razmatrajući komplek-       M. B.) Mogla bi se, slijedeći ovu ideju     ih kontekstualizira ne samo dijahronij-
snost preporodne književnosti, određu-      osmanske interliterarne zajednice, is-      ski i sinhronijski nego i u književnote-
je kao mjesto začetaka novije bošnjačke     pisati historija bošnjačke književnosti     orijskim postavkama.
književnosti. Inače su teme preporod-       osmanskog perioda koja bi na kompa-
ne književnosti, kao i austrougarska        rativan način ukazala na zajednička,            Pored činjenice da su ovi teksto-
tema, nešto čime se autor bavi(o) niz       dakle opća mjesta, ali i specifična mje-    vi plod višegodišnjeg proučavanja
godina. No, ovakvo proučavanje jedne        sta unutar divanske poezije, naprimjer.     književnosti, njihova je vrijednost i u
pjesme pokazuje nam da postoje brojna       Nažalost, korpus ovih rukopisa nije         tome da oni čine putokaz za proučavanje,
mjesta u okvirima bošnjačke i bosan-        još do kraja sistematiziran i preveden      sistematiziranje, a onda i razumijevanje
skohercegovačke književnosti koja tek       / prepjevan, tako da ova ideja tek čeka     ne samo bošnjačke nego i bosanskoher-
treba književno valorizirati. Budućim       svoje ostvarenje.                           cegovačke književnosti u cjelini. Kodrić
istraživačima Kodrić pokazuje da se u                                                   je jasno pokazao temeljne metodološ-
taj arhiv treba dublje zaviriti i da nam        Kodrić u svakom poglavlju, a što        ke odrednice takvog rada, u kojem se,
samo jedna pjesma, koja nema antolo-        je čitaocima od izuzetne važnosti, daje     kulturalno, opisuju i povezuju tekstovi
gijski karakter, zapravo može na suštin-    širok književnohistorijski i književ-       koji su nam na prvi pogled bili nespo-
ski način ukazati na procese unutar ra-     nokritički uvid prije nego što elaborira    jivi. Tako Studije iz kulturalne bosnistike
zvoja književnosti. Takvo minuciozno        svoju tezu; on ukazuje na arhiv kultu-      ne samo da čine istinski naučni dopri-
pristupanje problemima koje Kodrić          ralnog proučavanja književnosti i skre-     nos u proučavanju bošnjačke i bosan-
postavlja konstanta je i u ostatku knjige.  će pažnju na pojam kulturalne bosni-        skohercegovačke književnosti nego su
                                            stike. “Književnost ne samo da je dio       i djelić temelja na kojem će se ispisati
PUTOKAZ ZA DALJNJE PROUČAVANJE              kulture, već je ona jedan od ključnih       buduća bošnjačka, ali i bosanskoherce-
                                            kulturalnih diskursa, a i sama je bitno     govačka historija književnosti.  n
    Ova studija obiluje činjenicama,
obiluje istraživanjima prethodnika.
Pritom autor na sistematičan i cjelovit

                                                                                        STAV 1/11/2018 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82