Page 14 - STAV broj 439

POLITIKA

sprovodu uz počasnu puščanu salvu ka- bošnjačko. Oni koji javno plasiraju ova- suprotnu stranu, mogli su dezertirati,
kva se organizira za vojne veterane, dakle kve podvale uglavnom znaju da to nije ali nisu. Sada se treba zapitati kako se
slavili su ih kao svoje junake. istina, ali malo koga je briga za istinu oni mogu osjećati kada vide da se diže
ako laž djeluje privlačnije i sentimen- spomenik Bošku Brkiću, koji je dezer-
AGRESIJA, A NE RAT ZAVAĐENIH talnije. Dio posla su odradili i rokeri iz tirao dok su oni zaboravljeni. Za njih
PLEMENA sastava „Zabranjeno pušenje“ sa svojom nema ni pjesme. Proslavljeni „Zlatni
Znači, jasno je da nema nekih zna- sugestivnom pjesmom posvećenom ovom ljiljan“ Rade Zoranović ili pokojni Čedo
čajnih elemenata za podizanje takvog ljubavnom paru i njihovoj tragediji, za Domuz nemaju svoje spomenike u Sa-
spomenika u Sarajevu, naprotiv, ovdje čije stihove se kaže da bi se navodno tre- rajevu, a ima više razloga da ih dobiju
se vrši diskriminacija prema nekim bali naći na tom spornom spomeniku. nego par Boško i Admira. Jedini spome-
osobama i događajima koji zavređuju U sramnoj pjesmi Sejo Sexon spominje nik, ili neka vrsta filmskog spomenika,
spomenik. O čemu se onda radi? Pa o kako Boško i Admira nisu „bili pleme- više elektronske vrste, posvećen Srbima
manipulaciji osjećajima ljudi. Dovoljno na istog“ niti su „imali istoga Boga“, u Armiji RBiH, jeste dokumentarac re-
je da se u javnosti vrti priča kako su se što je direktno navođenje neupućenih žisera Avde Huseinovića. Inicijativa sa
njih dvoje voljeli, pri čemu riječ – ljubav, kako se u Bosni i Hercegovini devede- spomenikom za Boška i Admiru diskri-
inače toliko puta banalizirana do bola, setih vodio neki interni etnograđanski minatorna je uvreda za one sarajevske
jeste ključni izraz kojim se raznježi na- rat između kao zavađenih plemena, čije Srbe koji su preživjeli jugoslavenske i
ivna masa i medijska publika, ionako su žrtve naravno bili zaljubljeni par Ad- četničke granate kao i za one koji su
sklona padanju na jeftine manipulacije. mira i Boško, jer kao što je već utvrđe- ubijeni ili poginuli pri odbrani grada.
Jer, eto ispade da se niko nije volio kao no, niko se osim njih dvoje nije tako Teško je ovaj mit do kraja raščlani-
njih dvoje. Svi ostali parovi moraju če- volio. Nije čudno što su se ovim sluča- ti, jer nije ostao samo na lokalnoj razi-
kati da im neko javno prepozna ili pri- jem bavili i neki srbijanski mediji, pa ni nego je kao takav plasiran i u strane
zna njihovu ljubav. Zato se i provukla je u beogradskoj produkciji snimljen i medije. Pored ostalih, na pogrešan i na
patetična usporedba s Romeom i Juli- dokumentarac o ovome, naravno u ko- sugestivan način o njemu je pisao i por-
jom. Istovremeno, malo ko razmišlja o rist već ustaljanog srbijanskog negira- tal Glas Amerike – VOA, na bosanskom
lošoj usporedbi i bez patetike, jer su oni nja agresije na Bosnu i Hercegovinu uz jeziku. U tekstu VOA na ovu temu, po-
književni Romeo i Julija dolazili iz dvi- stalno forsiranje priče o unutrašnjem red ostalog, stoji i ovakva rečenica: „Ad-
je zavađene familije, a Boško i Admira sukobu između „muslimana i Srba“, o mira je bila Bošnjakinja, a Boško Srbin,
nisu bili supružnici iz dvije zavađene čemu pjeva i Sejo Sexon. te su iz okupiranog grada namjeravali
porodice. Riječ je o podmetanju umjet- preći na teritoriju pod kontrolom Voj-
ne simbolike i predstavljanja stvari tako IGNORIRANJE STVARNIH JUNAKA ske Republike Srpske.“ Svjesno ili ne,
da ispadne kao da, eto, nisu porodice, Iz više razloga je ova inicijativa sa ovdje su grad pod kontrolom Armije
nego dva „zavađena plemena“ – srpsko i spomenikom sramna i manipulativna. BiH nazvali „okupiranim“, dok pod-
Naime, u Sarajevu nema spomenika ručje oko grada nazivaju samo teritori-
mnogo zaslužnijim pojedincima i sku- jom pod kontrolom vojske RS. Aluzije
pinama. Ako je već nekome stalo da su ovdje jasne, posljedice po svijest či-
To što su Admira i Boško bili se ovjekovječi mješoviti brak između tateljske publike također. U komenta-
rima neupućenih ili naivnih čitatelja
supružnika različitih nacionalnosti ili
etnonacionalno mješoviti možda vjerskih doktrina, onda se mo- povremeno se javi neko ko istakne da
bračni par, pritom usred gao spomenik posvetiti proslavljenom se prije svega radi o ljudima, to jeste da
je riječ o dvoje stradalih ljudskih bića,
oficiru Armije RBiH i heroju odbrane
opsade Sarajeva, može Tuzlanskoga kraja, kapetanu Hajri Me- bez nacionalnih odrednica. Naravno da
zvučati kao „egzotična“ šiću, Bošnjaku i njegovoj supruzi koja je riječ o ljudskim bićima, ali nisu zbog
toga stradali. Na ovaj način ispada kao
je bila Srpkinja. Ona je mogla da ode na
senzacija nekom strancu srpsku stranu da je htjela, čak je sple- da ostale žrtve, računajući i ubijenu sa-
koji slabo poznaje Sarajevo, tom ratnih okolnosti otišla u nakratko rajevsku djecu, računajući i branitelje,
nisu ljudska bića ili još nije rečeno da
u Suboticu kod svoje zaove, ali se potom
pozadinu napada na Sarajevo svjesno vratila mužu i svojoj djeci. Nije jesu. Možda nedovoljno ljudska da do-
ili ratni kontekst u cjelini, ali htjela da ih napusti zbog odanosti, zbog biju ovakav spomenik ili više njih.
Inače, za mnoge koji ne znaju, ili
hrabrosti i zbog ljubavi, ne samo pre-
skoro svakom drugom ne bi ma svom suprugu i djeci koju je imala ne razumiju, spomenik za Boška Brki-
ća i Admiru Ismić već postoji, odavno,
s njim nego i zbog svijesti o vrsti rata,
trebalo da je nešto čudno. o napadu na Bosnu i Hercegovinu i na samo u privatnoj inicijativi, ne državnoj.
U Sarajevu je tokom cijelog kraj u kome je živjela. I rahmetli Hajro Nadgrobni kameni spomenik u obliku
srca, s ugraviranim njihovim likovima,
Mešić i njegova supruga Rada bili su na
razdoblja agresije živjelo spisku za strijeljanje u nekadašnjoj JNA, godinama se već nalazi na sarajevskom
i preživjelo mnogo takvih koju su napustili 1991. godine, tokom groblju Lav. Ko želi da ga obiđe, vidi
ili dotakne, slobodno to može uraditi
rata u Hrvatskoj.
mješovitih brakova, skupa U vezi s odbranom Sarajeva već je odlaskom na ovo groblje. Tako da nema
sa svojim potomstvom. Bilo poznato da su mnogi sarajevski Srbi, potrebe za javnim spomenikom na sa-
rajevskim ulicama, iz više razloga, od
Sarajlije dakle, ginuli u redovima poli-
je takvih brakova koji su cije i Armije RBiH. Među njima i no- kojih je glavni taj da je ova inicijativa
sklopljeni i usred rata, i ne sitelji priznanja „Zlatni ljiljan“. Neki politički potez, revizionistički, sraman
i manipulativan, nikako human ili me-
od njih su mogli pobjeći iz okruženog
samo u Sarajevu. Sarajeva tada, neki su mogli preći i na morijalan. n

14 4/8/2023 STAV